Civitas u gostima

U redakciji Juniora bilo je živo proteklih dana. U posjeti su nam bile djevojčice čije ste nagrađene literarne radove na temu zaštite prirode mogli pogledati na izložbi “Mediji očima djeteta”. Dvije Kristine, Ivana, Iva, Darija i Lucija u redakciju Juniora stigle su pune pitanja.

Zanimalo ih je kako njihov omiljeni časopis nastaje, tko smišlja teme, uspoređivale su nastanak Juniora i drugih novina. Na poklon su nam donijele prekrasni šareni plakat ispunjen njihovim dojmovima o Junioru, a svi su komentari bili pozitivni. Djevojčice su nekoliko godina sudjelovale u radionicama Udruge za medijsko promicanje civilnog društva Civitas na kojima su proučavale medije i njihov odnos prema prirodi i svim živim bićima. U svojim su radovima iznijele svoja razmišljanja o ekologiji i skrenule pozornost odraslima na to važno pitanje.
Pročitajte dva nagrađena rada, a uskoro očekujte i ostale.

Moj Bukovac ― Ivana Cvjetković (OŠ Bukovac)

Maksimirska šuma, igrališta puna djece, raskošni parkovi. Ulice duge, vijugave, zapletene. To je moj Bukovac. Bukovac, čije ime mogu bezbroj puta jednako radosno izgovoriti. U tom imenu doista čujem posebnu i neku milu «buku». To buče razigrana djeca. To buči moj čitav Bukovac. Zašto ga toliko volim? U njemu živi Mia, moja prijateljica iz dječjeg vrtića. Zatim Rina, Nina, Dora, Lara… Sve jednako drage prijateljice. I da ne zaboravim. Sve jednako vole Bukovac. Naš kvart je dio nas, dio mene. Ponekad se pitam, gdje ću živjeti kada odrastem? I tada se rastužim. Ipak, nadam se da nikada neću otići daleko. U mojem Bukovcu naučila sam prve korake, tu mi je ispao prvi zubić. Na Bukovcu odrastam, polazim školu, slavim svoje rođendane, radujem se zajedništvu naše velike obitelji. I kako onda ne bih voljela taj pitomi, dragi Bukovac?

Mačkica Crnka ― Lucija Turniški (OŠ Gustav Krklec, 2 a)

Kada smo je našli bila je tek mala mačkica lutalica. Spavala je umorna i izgladnjela ispred praga naše kuće. Moj brat Filip i ja skovali smo zajednički plan. Zamolili smo roditelje da nam to malo umiljato mače dozvole zauvijek udomiti. Naravno, mama i tata su odmah pristali. Mačkicu smo nazvali Crnka. Od tada su prošle četiri godine, a naša mala mezimica kroz to čitavo vrijeme živi s nama Još uvijek je jednako mazimo i volimo. U međuvremenu je narasla, udebljala se i naučila redu. Možda vas zanima kako izgleda i kako se ponaša? Crnka ima sjajnu crnu dlaku, zelene oči i jako voli spavati na mojem ili Filipovom krevetu. Voli se igrati, a u igri s njome svi u kući jednako uživamo. Od kada imamo Crnku moj brat i ja još više pratimo časopise iz kojih možemo puno naučiti o životinjama i prirodi. Lijepo je imati životinjicu i o njoj brinuti. Sigurna sam da je Filip i ja puno volimo. A sigurna sam da i ona voli nas.