Dragi urednici i djelatnici National Geographic Juniora,
Zovem se Adelina i veliki sam ljubitelj prirode i životinja. Od početka tiskanja prvog časopisa još niti jedan broj nisam propustila. U svakom od njih je nešto novo i zanimljivo, tako da željno iščekujem svaki novi broj. O pohvalama ne moram puno govoriti jer sigurno znate da ste najbolji, ali ovo nije pismo o tome, već o mojoj najvećoj želji.
Bliži se osmi razred, pa srednja škola, a mnogi još nisu odlučili što žele upisati. NG časopisi, slike i dokumentarne emisije približili su mi taj svijet, tu stvarnost i prirodne ljepote kojih ni sami nismo svjesni. Svaki dan broj ugroženih životinja se povećava, a to dokazuje koliko je čovjek zahvalan na onome što mu je priroda dala. U tu stvarnost i posebnost toga posla približio me vaš časopis. Tako sam odlučila da želim postati fotografkinja i reporterka National Geographica. Inače, odlična sam učenica, uzor u razredu, a iz prirode sam uvijek imala pet. Kao ljubimca imam sirijskog hrčka Stuarta. Jako ga volim i žao mi je što njegova vrsta živi samo dvije do tri godine. Kada se upoznaš sa životinjom i navikneš se na nju, veseliš se povratku kući znajući da te netko čeka, ali onda jednoga dana shvatiš da se od nje moraš oprostiti.
Vaša i dalje vjerna čitateljica Adelina Dokman
Draga Adelina,
Napisala si nam zaista prekrasno pismo. Uvijek je lijepo čuti kako postoje čitetelji koji imaju baš svaki naš broj. Također, tvoja želja vezana uz odabir budućeg zanimanja je odlična. Sigurno ćeš u tome i uspjeti, a mi ti želimo sreću pri svakom koraku ka tome cilju.
Drago nam je da imaš kućnog ljubimca i da ga toliko voliš. Nadamo se da ćete i dalje zajedno provoditi vrijeme.
Veliki pozdrav

Juniorova pošta





