AUSTRALIJA
Dok djevojčica i njezina baka šeću australskim prostranstvom, baka joj pripovijeda priče. Tako su australski Aboriđini oduvijek prenosili znanje sljedećim naraštajima.

Najveći dio priča odnosi se na zemlju i poseban odnos prema životinjama. Primjerice, klan Krantji Kangaroo duhovno je povezan s crvenim klokanom, i vjeruju da su odgovorni za dobrobit te životinje.

No, opstanak Aboriđina postao je ugrožen prije 225 godina, nakon dolaska bijelih Europljana. Oni su istjerali većinu Aboriđina s njihove zemlje, prisvajali njihove farme i gradove. Međutim, stvari se mijenjaju. Danas Australci sudjeluju u proslavi državnog praznika Natonal Aboriginal Islander Day kojim se slavi domorodačka kultura. Klanovima se vraćaju područja, a zakoni štite njihov jezik. Te promjene osigurat će da se pripovijedanje priča nastavi prosljeđujući znanje na nove naraštaje.

Saznaj 7 cool činjenica o Australiji iz časopisa.

Hilda se od većine ostalih vukova razlikovala jedino po tome što je oko vrata nosila ogrlicu s radio-odašiljačem. Vučicu su Hildu naime, prošlog ljeta, istraživači vukova uhvatili živu i stavili joj ogrlicu za praćenje. Hilda se tada privremeno odvojila od čopora koji je većinu vremena provodio u dolini Opaljenac, nedaleko Crnog Luga.

Danas je za očuvanje te vrste važno razumjeti kako vukovi žive i kakva im je ćud. Istraživačima tako tajnovite vrste ne preostaje ništa drugo nego praćenje pomoću radio-ogrlica. Prethodne dvije godine Hilda je živjela sa svojim roditeljima i braćom, koje stručno nazivamo alfa vukovi. Njihov su čopor istraživači nazvali Risnjak. Na početku zime bilo je ukupno šest članova čopora, ali ne zadugo.

U potrazi za novim životom
Ovoga proljeća, alfa vukovi imali su novo leglo, a Hilda je bila već potpuno odrasla vučica i kao takva je morala otići iz čopora. Zaputila se prema sjeverozapadu, dalje od Risnjaka. Znala je da je prema jugu autocesta dok se istočno nalaze naselja i ljudi, a da prema sjeveru i zapadu ima šuma i jelena. Došla je do granice teritorija gdje je i ranije često dolazila sa svojima. Izmet i urin vukovi ne ostavljaju nasumično, bilo gdje u prirodi, nego ih koriste za obilježavanje svojeg teritorija.

Vuk po mirisu može prepoznati je li takav znak ostavio neki pripadnik njegovog čopora, ili vuk iz stranog čopora. Za vuka koji prolazi preko teritorija stranog čopora susret s nepoznatim vukovima može biti opasan po život. Braneći svoj životni prostor od vukova iz susjednih čopora, vukovi osiguravaju hranu sebi i svom potomstvu.

Nastavak reportaže pronađi u časopisu.

Posljednjih godina u našoj zemlji sve češće viđamo kako hendikepiranim osobama pomažu i psi. Oni se kroz posebnu obuku i zahtjevan trening osposobljavaju za pomoć pri radu s djecom koja prolaze razne vrste terapijskih programa, zatim za pomoć osobama u invalidskim kolicima te za pomoć slijepim osobama.

Rezultati takve suradnje i obuke u praksi su se pokazali odličnima, a suradnja između hendikepiranih osoba i pasa prerasla je u neraskidivo prijateljstvo.

Osobito puno uspjeha i obostranog zadovoljstva zabilježeno je u kontaktu i suradnji pasa s hendikepiranom djecom. Gđa. Mira Katalenić, iz Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča (HUŠPV), upoznala nas je sa svojim svakodnevnim prijateljem i vodičem, trogodišnjim crnim labradorom Bazom, i rekla nam nekoliko riječi o tome kako obuka i suradnja pasa pomagača i hendikepiranih osoba funkcioniraju u praksi.

Zbog svoje naravi, svojih sposobnosti i društvene prilagodljivosti, za obavljanje ovih, vjerojatno najodgovornijih i najkorisnijih zadaća koje životinje mogu obavljati − odabiru se uglavnom gore spomenute dvije vrste pasa. Kandidati za pse vodiče izabiru se već među štencima, a pri odabiru se vodi računa o tome da nemaju prejak njuh, da nisu previše navezani na čopor te o nizu drugih osobina. Psi se potom šalju na socijalizaciju među ljude, obično u neku obitelj, da bi s kojih 14 mjeseci života krenuli na obuku. Obuka za terapijske pse traje tri mjeseca, za pse pomagače osobama u invalidskim kolicima traje do pet mjeseci, a za pse vodiče slijepih osoba čak osam.

Nastavak reportaže pronađi u časopisu.

Lava više nema, ostale su samo šape. Zapravo još uvijek nije razjašnjeno kakav je bio pristup do samog vrha. Naime, kad se popneš po prvim stepenicama između lavljih šapa, dočeka te okomita stijena. Pretpostavlja se da je morao postojati nekakav divovski nasip ili stubište koje je vodilo kroz lavlju glavu, ali danas ga više nema.

Legenda o vodenom blagu
Kralj Šri Lanke Dhatusena imao je sinove Kasyapa i Moggallana. Također je imao i skriveno blago koje je Kasyapa, kraljev nezakoniti sin, želio dobiti. Kasyapa je želio i nasljedstvo na prijestolje koje je pripadalo njegovom polubratu. Stoga je odlučio uzeti stvari u svoje ruke. Oteo je kralja i naredio mu da ga odvede do skrivenog blaga.

Kralj ga je vodio do obale Kalawewe, njegovoga najvećeg umjetnog jezera. Naime, to veliko bogatstvo je bila voda. To je Kasyapa toliko razljutilo da je kralja živog zazidao u njegovu vlastitu grobnicu. Pokušao je ubiti i polubrata Moggallana, ali on je preživio i pobjegao u Indiju gdje je počeo kovati osvetu…

Nastavak reportaže pronađi u časopisu.

8 cool činjenica o Italiji

Koloseum je najveći antički rimski amfiteatar i simbol vječnog Rima. U njemu su carevi priređivali igre u kojima su se na život i smrt borili gladijatori. Ponekad su se borili međusobno, a ponekad s divljim životinjama. Gledajući njihove borbe gledatelji su se zabavljali, a svaki je posjetitelj igara dobio besplatnu ulaznicu i kruh. Otuda potječe i izreka “kruha i igara”.

Organizacija pod imenom mafija razvila se već u srednjem vijeku na Siciliji s namjerom da bi se zaštitilo domaće stanovništvo od nemilosti plemića. Danas je mafija raširena posvuda po Italiji.

Ostalih 6 cool činjenica o Italiji pronađi u časopisu!