Arktička lisica uspijeva preživjeti uz pomoć 3 vještine: krađom, skladištenjem hrane i utopljavanjem. Nema mnogo stvorenja koja mogu preživjeti surovu arktičku zimu. „Hrana je oskudna, a ledeno- hladno vrijeme traje mjesecima i gotovo je neizdrživo“, kaže Gustaf Samelius, istraživač sa Sveučilišta Saskatchewan u Kanadi.

„Umjesto da se suoče s takvim poteškoćama, životinje većinom bježe u toplije krajeve“, objašnjava Samelius. „Ostale životinje spavaju zimski san, sakrivene u svojim podzemnim jazbinama, čekajući da zima prođe“.

Životinja koja može preživjeti arktičku zimu je lukava arktička lisica. Ona ne pokušava bježati i ne sniva zimski san u vrijeme najhladnijih i najmračnijih mjeseci u godini. Umjesto toga, arktička lisica oslanja se na tri posebne vještine za preživljavanje.

Kada nastupi glad, arktička lisica često ukrade obrok. Vuče se po zaleđenom moru u potrazi za još jednim rijetkim stanovnikom Arktika – sjevernim medvjedom. Šuljajući se prema ručku ogromnog medvjeda, mala lisica smišlja kako će ukrasti ostatke hrane. Polarni medvjed vjerojatno će radije čuvati svoju hranu od lisice nego podijeliti zalogaj s njom. Osim toga, uvijek postoji mogućnost da se polarni medvjed zaželi svježeg lisičjeg mesa za desert. Sukobljenim životinjama ponekad se pridruže i druge lisice koje su isto tako spremne dočepati se zalogaja hrane.

Koje su ostale dvije lukavštine polarne lisice, saznaj u časopisu na strani 14!

Događaju li se samo ljudima stvari koje im kasnije odrede sudbinu? Odgovor je, naravno, „ne“. U životinjskom svijetu takvo što je još upečatljivije. Zamislite, recimo, mladu pticu koja se sprema za svoj prvi pokušaj letenja – stoji na rubu gnijezda čiju će sigurnost uskoro napustiti i gleda u dubinu ispod sebe. Ima samo jedan pokušaj na raspolaganju… uspije li, preživjet će…Ako ne uspije…o tome je bolje i ne pisati.

Upravo takav sudbinski događaj odredio je daljnji tijek života dva mala medvjedića, brata i sestre, koji su ostali sami i bespomoćni nakon što im je neki lovac ustrijelio majku. I vjerojatno bi se i njihovi mladi životi vrlo brzo ugasili da ih nisu pronašli dobri ljudi. Otpremili su ih u utočište za mlade medvjede u Kuterevu, te im dali imena Ado Bunj i Mara Buna.

Na žalost, Ado je vrlo brzo obolio i uginuo, ali je Mara opstala. Njezin je „prvi let“ bio uspješan i ona je, nakon nekoliko mjeseci provedenih u „karanteni“ Utočišta i nestrpljivo iščekivala povratak u svoje prirodno okruženje. Kada smo od Ivana Crnkovića, glavnog realizatora svega vezanog uz Utočište za mlade medvjede, dobili informaciju da će se Mara Buna uskoro vratiti prirodnom načinu života, nisam mnogo razmišljao. Taj neobičan, veličanstven događaj nikako nije smio proći bez našeg prisustva.

Ubrzo smo se našli na mjestu gdje se upravo gradila nastamba za Maru Bunu i ostali zadivljeni ugledanim prizorom. Dvadesetak dobrovoljaca iz cijele Europe neumorno je radilo, a Ivan Crnković je, na odličnom njemačkom jeziku, dijelio upute živo gestikulirajući rukama. Sa šeširićem, naočalama i prosijedom bradicom ostavljao je dojam iskusnog znanstvenika koji u svakom trenutku zna kako doći do najboljeg rezultata.

Čim nas je ugledao dao nam je do znanja da prije završetka posla ne dolazi u obzir nikakav razgovor. Predložio nam je da se strpimo dok mlada medvjedica ne bude smještena u svoj novi dom ili, ako želimo, da im se pridružimo u poslu. Bili smo pozvani da zajedno s ostalima sudjelujemo u izgradnji novog doma za Maru Bunu. S veseljem smo se priključili grupi koja je razvlačila ogradu od pletene žice oko prostora predviđenog za buduće obitavalište Mare Bune.

Kada je posao došao u fazu u kojoj naš udio više nije bio potreban, pridružili smo se Vladimiru Layu, voditelju Hrvatskog centra „Znanje za okoliš“, koji je s neskrivenim zadovoljstvom promatrao kako se njegova ideja o Utočištu za mlade medvjede pretvara u impozantan projekt. Utočište je ovdje upravo iz razloga što se Kuterevo nalazi ispod samog Velebita, u srcu Like, koja je prirodno obitavalište medvjeda. Mjesto se nalazi relativno blizu grada i prometnica (18 km od Otočca; 14 km od autoceste Zagreb - Split).

Uza sve to, Kuterevo je jedno od rijetkih mjesta u Lici gdje i danas živi dosta mladih ljudi koji su, na čelu s Ivanom Crnkovićem, spremni posvetiti se razvitku Utočišta. Život medvjedića u utočištu zamišljen je kao neka vrsta „medvjeđe škole“. Očekuje se da će medvjedi tijekom 4 godine uspjeti naučiti ono čemu bi ih njihova majka, u normalnim uvjetima uspjela poučiti za dvije. „Medvjeđu školu“ čine prihvatilište u kojem medvjedić boravi do navršenih 8 mjeseci te četiri nastambe kroz koje prolazi tijekom naredne četiri godine. Nakon toga odrasli medvjedi, koji su potpuno spremni za opstanak u svojem prirodnom okruženju bit će pušteni u „Velebitski životinjski park“ na tromeđi mjesta Kuterevo – Krasno - Kosinj.

Pročitaj u časopisu kako je izgledalo prvo kupanje Mare Bune na slobodi!

Ljubičasta – boja nade
Cijelo vrijeme Došašća je obilježeno ljubičastom bojom. Svi ukrasi su uglavnom ljubičasti pa i svijeće na adventskom vijencu. Što misliš zašto je to tako? Zato što je ljubičasta boja – boja nade! Dok se spremamo proslaviti blagdan Božića, nadamo se da će Isus opet, ponovno doći na svijet po katoličkom vjerovanju.

A što je Došašće ili Advent? To je vrijeme priprave za slavljenje Božića koje nema strogo određen datum svog početka. Ipak jedno pravilo vrijedi, a glasi ovako: „Sveti Andrija - zavezanija“.

Adventski vijenac
U svim crkvama na istaknutom mjestu vidi se adventski vijenac s četiri ljubičaste svijeće. Ovaj vijenac je načinjen od prirodnog ili umjetnog zelenila, a može biti još okićen i božićnim ukrasnim predmetima.

A četiri svijeće? One na adventskom vijencu označavaju četiri nedjelje u Došašću, pa se zato svake nedjelje pali po jedna svijeća. Na prvu nedjelju Došašća gori samo jedna svijeća na adventskom vijencu, na drugu nedjelju Došašća gore dvije svijeće, na treću nedjelju tri, a na četvrtu nedjelju gore sve četiri svijeće. Što više svijeća gori, to smo bliže Božiću.
Adventski vijenac se obično stavi na stol, ne samo kao lijep ukras, nego nas podsjeća na blizinu blagdana Božića i na radost života u ljubavi prema svima.

Mlada pšenica
Stari običaj nalaže da se na blagdan Sv. Lucije, 13. prosinca (a u nekim krajevima i na blagdan Sv. Barbare, 4. prosinca) posije zrnje pšenice, kako bi do Božića isklijalo i dovoljno izraslo, kao znak novog života usred zimske pustoši. Ova pšenica označava novi život koji se daruje ljudima po rođenju Isusa Krista.

U časopisu pročitaj više o tome kako se dočekivala badnja večer u hrvatskim krajevima, kako se još naziva božićno drvce i mnoge druge zanimljivosti vezane uz svima dragi Božić!

Riba čistač po imenu Oscar, postaje junak jer svi misle kako je upravo on zaslužan za smrt velikog zlotvora. NG Junior će vas upoznati s glavnim likovima ove zabavne priče.

Gangsterski šef Lino, Frankiev otac, na večeri je s drugim morskim psima u otmjenom ribljem restoranu. Poslužuju ih ribe sabljarke, puneći njihove tanjure škampima, kamenicama i salatama od morskih trava. No, u stvarnosti ovi nevjerojatni lovci radije večeraju sami. Uz to, za psa ljudoždera bi „poslastica dana“ bilo nešto konkretnije- ukusni tuljan ili kakav morki lav…

Hobotnica po imenu Luca šulja se po zakutcima i klizi po prostorijama, tajno skupljajući podatke o Oscaru. Prave hobotnice bile bi izvrsni špijuni jer se u stvarnosti šuljaju oko stijena i raspuklina u potrazi za žrtvom. Također su stručnjaci za prerušavanje. Koža hobotnice sadrži posebne stanice zvane kromatofore koje se sastoje od različitih boja. Meduze, Ernie i Bernie Oscarovi su prijatelji koji se brinu za njega.

A tko je zapravo Oscar i ova prelijepa riba ružičaste boje, pročitajte u časopisu!

Volite jesti slatko? Onda ste vjerojatno čuli za Sacher tortu. Njezina povijest nastajanja je vrlo neobična, a vezana je za 19. stoljeće. Glavnog kuhara tadašnjeg austrijskog kancelara Metternicha, koji je iznenada obolio, zamijenio je šesnaestogodišnji kuharski šegrt Franz Sacher.

Kolač je pripremio samo od sastojaka koje je našao u kuhinji – od jaja, čokolade, marmelade od marelica, badema, brašna i šećera – i nastala je svima poznata „zaherica“. Jednostavno, zar ne?

Eisriesenwelt (Veliki ledeni svijet) je najduža ledena jama na svijetu. Leži u gorju Tennengebirge. Duga je više od 50 km, iako je moguće proći samo 800 m u unutrašnjost. Baš kao u bajci…

Svima vam je poznat ovaj glumac, zar ne? Ne čini li vam se da Arnold Schwarzenegger jako smiješno govori engleski? To je stoga jer dolazi iz austrijskog grada Graz, a svi znamo da se u Austriji govori njemačkim jezikom. Taj nekadašnji svjetski prvak u body buildingu i glumac, okušao se i u politici. Naime, nedavno je postao guverner američke države Kalifornije!

Ostalih 5 cool stvari pročitaj u časopisu i nauči neke izraze na njemačkom jeziku!