U potrazi za večerom, odnosno lišćem eukaliptusa, jedna se koala uspjela zaglaviti u ogradu kuće. Stanovnicima Australije nije neobično vidjeti koalu, no pronaći je u nevolji – jest. Očajnički joj pokušavajući spasiti život, obitelj zove u pomoć Queensland Parks and Wildlife Services - Služba Queenslanda za parkove i divlje životinje. Vicki Pender, spasiteljica koala, poslana je u pomoć.

Ona je svjesna da mora djelovati brzo, kako bi spasila prestrašenu životinju koja se izbezumljeno bori ne bi li se sama oslobodila. Nakon što joj je dala sredstvo za umirenje, spasiteljica oprezno razreže ogradu željeznim kliještima. Zatim položi omamljenu životinju u nosila za koale. Tek što nije pojurila u bolnicu za životinje, u njezinoj je namjeri zaustavi neki cvileći zvuk.

Visoko u krošnji obližnjeg drveta nalazila se beba koala koja je zapomagala za svojom majkom. Spasiteljica je pokušava dozvati s drveta, no koala je zaobiđe i pobjegne. Spasiteljica zna da mladunče ne može preživjeti samo, i zato mora djelovati brzo.

»Vrlo je teško spasiti mladunčad koale koja nema majke«, objašnjava Danielle McGill iz Australske fondacije za koale. »Ona se hrani posebnom hranom i potpuno je ovisna o svojim majkama.« Brza akcija, iskustvo i malo sreće pomogli su spasiteljici da ugrabi zbunjeno mladunče prije nego što je odmaklo daleko. U bolnici su veterinari pregledali obje koale, kako bi utvrdili imaju li povrede i jesu li dobro nakon nesretne pustolovine koju su preživjele.

Spasitelji, znanstvenici i građani svakodnevno pomažu u spašavanju koala od izumiranja . Ne tako davno, u australskim su šumama živjeli milijuni koala. Zatim su došli ljudi koji su posjekli stabla, kako bi izgradili ceste, kuće, tvornice i velike trgovine.

Koale provode mnogo vremena na drveću, izbjegavajući boravak na tlu što je više moguće. Život koale uglavnom se sastoji od 18 sati spavanja tijekom dana i jedenja oko jednog kilograma lišća eukaliptusa tijekom noći. To je otprilike količina jednaka dvjema glavicama salate.

Danas je manje drveća i koale se suočavaju s više opasnosti jer moraju prehodati veće udaljenosti, kako bi stigle od jednog drveta do drugog. Moraju prolaziti kroz dvorišta, prelaziti ceste i svladavati razne opasnosti – kako bi došle do sljedećeg drveta eukaliptusa. Kada su na tlu, koale često udari auto ili napadne pas. Njima također prijete i druge, manje očigledne, opasnosti. »Koale su strašno osjetljive na promjene u okolišu«, kaže McGill. »Te promjene uzrokuju infekcije, bolesti i druge poteškoće ovim ionako ugroženim stanovnicima«. U nemogućnosti da se prilagode promjenama u okolišu, broj koala se naglo smanjio.

Što čine ljudi kako bi pomogli koalama? Drže svoje kućne ljubimce zatvorene noću te sade drveće kako bi se koale mogle prehraniti. Znakovi upozorenja podsjećaju vozače da pripaze na koale koje prelaze cestu. Što je najvažnije, građani se trude donijeti zakone koji štite preostale šume u kojima koale borave.

Majka koala koja je spašena s ograde, zajedno sa svojim mladunčetom, kratko je ostala u bolnici. Spasitelji su nakon toga zdrave životinje pustili natrag u divljinu. Mladunče se, viseći na majčinim leđima, čvrsto držalo dok se ona uspinjala na drvo. Zajedno su nestali u lišću, sretni što mogu u miru večerati.

Znaš li da je tek rođena koala otprilike jednake veličine kao plišani medvjedić? Pogledaj u časopisu još mnoge druge fotografije ovih predivnih maza koje ne susrećeš svaki dan! Također saznaj više o njihovoj omiljenoj hrani.

Mnogi se ljudi boje pčelinjeg bolnog uboda i svrstavaju ih u isti koš s osama. Drugi ih pak obožavaju i s divljenjem promatraju njihov način života. Tko je u pravu? Jesu li pčele opasne, trebamo li ih se bojati ili ne?

Pčele imaju tri para nogu, četiri krila i trbuh u kojem mogu zadržati biljni sok. Imaju i žalac kojim ubadaju onoga tko ih ugrožava. Napadaju samo kada se osjete ugroženima, a pri svakom ubodu žrtvuju vlastiti život. Naime, u koži ubodenog pčele ostavljaju žalac s kojim se odvaja i dio njihove utrobe.

Tako svaki ubod završava njihovom smrću. Osim vrlo neugodne boli, pčelinji ubod uglavnom ne može nanijeti veće posljedice. Iznimku čine ljudi alergični na pčelinji ubod. Ako je takva osoba ubodena, valja je što prije odvesti k liječniku. Znači, s pčelama treba biti oprezan, ali ne postoji valjani razlog zbog kojega bi ih se čovjek morao bojati.

Rojevi, matice, trutovi
S druge strane, mnogi su razlozi zbog kojih im se moramo diviti. Krenimo redom: – pčele su zadužene za oprašivanje više od 20 000 vrsta biljaka. Zatim, osobit je način na koji one organiziraju rojeve (svoje životne zajednice). Unutar roja svaka pčela ima točno određen zadatak koji obavlja za dobrobit cijeloga roja. Najvažnija među njima pčela je matica koja se naziva još i kraljicom pčela. Pri polaganju jajašaca, roj određuje određen broj jajašaca za uzgajanje budućih matica. Ta jajašca starije pčele hrane posebnom hranom – matičnom mliječi. Prvi zadatak tek izlegle matice je uništiti ostale matičnjake, kako bi unutar roja ostala samo jedna matica. Nakon toga, ona se posvećuje polaganju novih jajašaca, čime se osigurava budućnost roja. Iznimnu ulogu u opstanku roja ima i mužjak pčele – trut. Njegov je zadatak oplođivanje matice.

Postoje pčele hraniteljice (pribavljaju hranu za cijeli roj), pčele vodarice (pribavljaju vodu), pčele stražarice (dočekuju pčele koje se vraćaju s leta te otkrivaju eventualne opasnosti), pčele čistačice (uklanjaju mrtve pčele i ličinke)… Mora se priznati da je način organiziranja pčelinje zajednice doista složen i nadasve originalan.

Kako nastaje med
Pčele su jedini kukci na svijetu koji proizvode hranu koju jedu i ljudi. Naravno, riječ je o medu. Taj slastan i iznimno zdrav proizvod plod je njihova marljiva rada. Pčele se njime služe kao zalihom hrane za razdoblja u kojima u prirodi nema cvijeća. Koliki je trud potreban da bi se skupio med, najbolje pokazuje podatak da je za dobivanje samo jednog kilograma meda potrebno oko 100 tisuća pčelinjih slijetanja na cvijet. Inače, pčele s cvijeća kupe nektar koji u svojem usnom mjehuru donose u vlastita staništa (košnice). Tu ga podvrgavaju specifičnom postupku – čiji je krajnji rezultat upravo med. Svu osobitost meda kao proizvoda najbolje oslikava činjenica da ga ni danas, uz svu poznatu tehnologiju, nitko još nije uspio proizvesti na industrijski način. Iako, osim meda, postoji još nekoliko pčelinjih proizvoda koji imaju iznimna, ponajprije ljekovita svojstva (propolis, matična mliječ, pčelinji otrov,...), pretpostavlja se da je upravo med bio razlogom zbog kojega se čovjek, još u svojoj ranoj povijesti,počeo zanimati za pčele. Uz specifičan slastan okus, čovjek je vrlo brzo spoznao i ljekovita svojstva meda.

Prije nego što se počeo baviti pčelarenjem, čovjek je upotrebljavao med koji je nalazio u prirodi. Malo-pomalo, uvidio je da pčele može uzgajati i sam, najprije u rupama u stablu, zatim u pletenim košarama, da bi ih na kraju sve preselilo u košnice kakve danas poznajemo. Pčele se ne mogu pripitomiti, to svaki pravi pčelar zna i prema tom se pravilu ponaša, kaže dugogodišnji pčelar, član Pčelarskog društva Zagreb Damir Robulja.

Kako se postaje pčelar
Naravno, postavlja se pitanje: kako se postaje pravim pčelarom? Prvi i osnovni preduvjet je da je čovjek jednostavno zaljubljen u pčele, da je spreman potpuno se posvetiti učenju i proučavanju njihova načina života. Drugo, pčelarstvo je u pravilu samo hobi koji se vrlo rijetko pretvara u profesiju. Samo se tri posto pčelara u Europi smatra profesionalcima, a isti se podatak u Hrvatskoj mjeri u promilima, ističe Robulja. Ako ste spremni na sve to, rođeni ste pčelar.

Kada odrastete i bude željeli postati pčelari možete se obratiti Udruženju pčelara Hrvatske čijom je zaslugom, u sklopu Željezničke tehničke škole u Moravicama (Gorski Kotar), osnovana jedinstvena škola za buduće pčelare. Obuka za pčelare traje jednu sezonu.

Moramo biti svjesni da je opstanak pčela kao bića usko povezan uz brigu koju im posvećujemo mi sâmi. Ako dopustimo izumiranje pčela, doći će do potpunog narušavanja biološke ravnoteže koja vlada u prirodi. Stoga moramo poduzeti sve, ponajprije razvijanjem vlastite svijesti o očuvanju okoliša – jer ugrožavanjem opstanka ostalih živih bića ugrožavamo opstanak nas sâmih.

Medonosne biljke
Biljke iz čijih cvjetova pčele kupe nektar za proizvodnju meda nazivaju se medonosnim biljkama, a svaka vrsta meda dobila je ime upravo po nazivu biljke čijim su se nektarom služile pčele u njegovu stvaranju (primjerice, bagremov med, kestenov med, šumski med, livadni med...).

Vrijedna pčelica Maja
Iako pčele žive širom svijeta samo se jedna od njih može pohvaliti planetarnom popularnošću. Naravno, riječ je o pčelici Maji – vedroj, veseloj i pametnoj pčelici koja zabavlja djecu čitavog svijeta još od davne 1912. godine kada je njemački pisac Waldermar Bonsels o njoj napisao roman koji je do danas preveden na četrdesetak svjetskih jezika. Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća snimljen je i crtani film o pčelici Maji. Točnije, snimljene su ni manje ni više nego 104 epizode. Do danas su crtani filmovi o pčelici Maji prikazani u više od pedeset zemalja svijeta.

Znaš li kojom brzinom pčelice lete, koliko ih ima i koliko dugo žive? Želiš li osvojiti slatku nagradu, pronađi u časopisu na 16. stranici kako to možeš i ostvariti!

Kuna - hrvatski novac, proslavila je 2004. godine svoju desetogodišnjicu postojanja. Kuna je, naime, kao novčana jedinica uvedena 30. svibnja 1994. godine. Neobičan naziv po pripadniku životinjskog svijeta hrvatski je novac dobio upravo zato jer se nekoć plaćalo vrijednim kuninim krznom.

Kunino krzno služilo je kao sredstvo plaćanja poreza zvanog kunovina ili marturina u srednjevjekovnoj Slavoniji, Primorju, Dalmaciji. A lik kune nalazio se od prve polovine 13. stoljeća pa gotovo do kraja 14. stoljeća na hrvatskom kovanom novcu zvanom banovci.

Lik kune, danas krasi kovanice u vrijednosti od jedne, dvije i pet kuna. Istina, kuna je samo podloga i to slavuju na kovanici od jedne kune, tunju kao motivu apoena od dvije kune, te mrkom medvjedu koji krasi kovanicu od pet kuna. A jeste li znali da na svim kovanicama hrvatska kuna ‘trči’ u desno.

No, kuna nije ‘najmanja’ kovanica, ona se sastoji od stotinu dijelova, a oni su ovoga puta, iz biljnog svijeta. A kuju se lipa, pet, deset, dvadeset i 50 lipa. Lipina grančica proteže se na svim lipama. Kuje se i 25 kuna, no, samo kao prigodni optjecajni kovani novac.

Kovani novac, od nominale jedne lipe do 25 kuna, vrlo je hvaljen. Ne samo zato što su flora i fauna odlično odabrani motivi kakve nitko nema u redovitoj emisiji, već jer ih zbog načina izrade mogu dobro razlikovati slijepi i slabovidni ljudi.

Kovanice, izrađene od raznih kovina i slitina, razlikuju se po težini, promjeru i debljini pločice, a obod je na lipama gladak i samo je na kunama nazupčan.

Na naličju svih apoena lipa i kuna nalazi se, uz godinu kovanja, slika biljke (na lipama) ili životinje (na kunama), na neparnim godištima (počevši od 1993.) s hrvatskim ili na parnim godištima (počevši od 1994.) s latinskim nazivom prikazanog predstavnika flore ili faune.

U deset godina, otkako je uvedena kuna, do 15. siječnja 2004. godine u Hrvatskom novčarskom zavodu u Savskoj cesti 31 u Zagrebu iskovana je jedna milijarda četrnaest milijuna devet stotina trideset i pet tisuća stotinu sedamdeset i šest kovanica – 1 014,935.176. To je 3397 tona novca. Svake se godine izgubi od 30 do 40 posto kovanica, a da bi plaćanje normalno funkcioniralo u optjecaju mora biti 175 kovanica po svakom stanovniku.

Iako je ovo priča o kovanicama, dali smo si truda doznati nešto i o papirnatim novčanicama, a ti se potrudi pročitati o njima u časopisu na strani 21!

Čudesan brod
Deseti travnja 1912. godine tisuće ljudi okupile su se u jednom pristaništu u Engleskoj. Došli su vidjeti kako Titanik odlazi na svoju prvu plovidbu. Po čemu je ovaj brod bio tako poseban? Najprije, Titanik je bio najveći brod na svijetu. Bio je velik poput četiri bloka zgrada. Zbog toga su ga mnogi ljudi zvali »čudesnim brodom« (ili »brodom čudo«). Drugi su smatrali kako je Titanik najbolji brod koji je ikada sagrađen. Neki su čak bili uvjereni kako je suviše čvrst da bi potonuo.

No, to nije sve. Titanik je također bio ploveća palača. Bio je jedan od prvih brodova koji je imao bazen za plivanje. Bio je opremljen zlatnim lusterima i opskrbljen kvalitetnim vinima. Zbog toga su se na njemu našli neki od najbogatijih ljudi na svijetu. Bili su smješteni na gornjim palubama, a siromašniji su ljudi bili smješteni na donjim palubama. Prvi dani plovidbe prema New Yorku bili su poput zabave. Putnici su slavili u velikom stilu i mislili kako stvaraju povijest. Bili su u pravu.

Opasnost!
Početak plovidbe protekao je glatko. Četrnaesti travnja Titanik se nalazio usred Atlantskog oceana. Vrijeme je bilo vedro. Te su noći zvijezde svijetlile na hladnom noćnom nebu.
Nešto prije ponoći mornar koji je bio na promatračnici primijetio je nešto u tami. Nije mogao točno vidjeti što je to, ali znao je kako može biti jedino - ledenjak. To je plutajući ledeni brijeg koji se odvojio od glečera. Sudar s ledenjakom može oštetiti brod.

Mornar je brzo oglasio uzbunu: »Ledenjak ispred broda!«. Posada broda hitro je krenula u akciju. Pokušali su skrenuti Titanik, ali, bilo je prekasno. Brod je zastrugao po ledenoj planini.
U prvom trenutku problem se nije činio tako velikim. No, ledenjak je oštetio brod. Voda je prodirala i ništa je nije moglo zaustaviti. Uskoro su donje palube bile poplavljene. Razina vode stalno je rasla. Posada broda znala je kako će nepotopivi brod ipak potonuti.

Noć užasa
Pramac čudesnog broda počeo je polako uranjati u more. Krma – stražnji dio broda – podignula se visoko u zrak. Znalo se – za samo nekoliko sati čitav će brod potonuti. Posada broda ispalila je rakete kako bi upozorila druge brodove da je Titaniku potrebna pomoć. Mornari s broda koji je onuda prolazio ugledali su rakete. Mislili su, međutim, kako je riječ o proslavi. Nisu pritekli u pomoć brodu koji je tonuo.

U međuvremenu, posada je Titanika započela spašavati putnike. Ljudi su užurbano istrčavali iz svojih kabina, mnogi od njih bili su još u pidžamama. Na glavnoj palubi orkestar je svirao kako bi umirio ljude. Neki ljudi su odbili povjerovati da postoji prava opasnost.

Posada broda ukrcavala je putnike u čamce za spašavanje. Uglavnom su žene i djeca išli prvi. Međutim, na Titaniku nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje za sve putnike. U toj je strci u nekim čamcima ostalo slobodnih mjesta. Nakon što je posljednji čamac spušten, još je 1 500 ljudi ostalo na brodu koji je tonuo.

Nešto poslije dva sata iza ponoći putnici su čuli jezivi zvuk. Titanik je počeo pucati. Ljudi su skakali s ukletog broda u ledeno more. U dva sata i 20 minuta iza ponoći brod je nestao u moru. Titanik je tonuo duže od dvije milje do morskoga dna. Dvije trećine od ukupno 2 200 putnika i posade potonulo je zajedno s brodom. Nepotopivi brod, koji je ipak potonuo, ležao je na dnu Atlantskog oceana 71 godinu. A onda je National Geographic pomogao jednom istraživaču da ga pronađe.

Dječački san
Kao dijete, znanstvenik Robert Ballard bio je zainteresiran za potonule brodove. Posebno je volio čitati o Titaniku. »Moj životni san bio je pronaći taj veličanstveni brod.« Kada je odrastao, Ballard je postao istraživač oceana. Istraživao je podvodne planine koje se nalaze usred Atlantika. Pronašao je divovske crve koji žive u oceanu. No nikada nije zaboravio svoj dječački san – pronaći Titanik.

Taj se zadatak činio nemogućim. Neki su ljudi smatrali da je Titanik zdrobljen. Drugi su pak mislili kako je brod rastrgan u sitne dijelove. No svi su se slagali u tome kako je brod preduboko da bi se do njega došlo.

Pa ipak, Ballard je bio odlučan u svojem naumu. Godine 1985., zajedno s jednim francuskim znanstvenikom, doplovio je brodovima do mjesta na kojemu je Titanik potonuo. Brodovi su bili opremljeni najsuvremenijom opremom za istraživanje morskoga dna. Tjednima nisu pronašli ništa.

Zatim su spustili podvodno plovilo Argo. Kamere s plovila snimale su prizore morskog dna i slale ih brodovima.

Što je sve Ballard pronašao na Titaniku 1986. godine pročitaj u časopisu, a također i pogledaj slike koje sigurno nisi još imao prilike vidjeti!

Pripadnice indijanskog plemena Tarahumara možete susresti ako se ukrcate na vlak koji putuje od Los Mochisa do Creela preko 37 mostova i 86 tunela, i od njih kupiti neki od ručno izrađenih predmeta.

Kaktusi su najpoznatiji po bodljama. Indijanci neke kaktuse koriste za liječenje. Kaktus nopal može biti i poslastica. Njegovi se listovi pripremaju u umaku poput mesa, a od njih se može izraditi i marmelada.

Voladores ili letači je stari ritual po kojem se pet muškaraca penje na vrh štapa visokog i do 30 metara. Svaki letač kruži 13 puta oko štapa prije nego što dotakne zemlju, zajedno čineći 52 kruga što simbolizira ciklus od 52 godine u meksičkom kalendaru.

Na samom rubu polutoka Baja Californije postoje dvije plaže koje razdvaja tek nekoliko stijena. Jedna je okrenuta prema Pacifiku, a druga prema Cortesovu moru. U časopisu otkrij kako se zovu te dvije plaže kao i što je talavera.

Sigurni smo da će te također zanimati kako je jedna crkvica čak iz Francuske dopremljena u Meksiko. Ne vjeruješ nam? Stvarno…

I na kraju šaljemo vam beso!