Zovem se Rom Whitaker i volim zmije. Znam što sada mislite. Mnogi se ljudi boje zmija. No, kada ugledam zmiju, jednostavno joj se želim približiti kako bih je proučavao. Volio sam zmije još u doba kada sam bio klinac. Prvu sam zmiju susreo kada sam imao četiri godine. To je bila zmija podvezica. Već tada su me osvojile.

Proputovao sam veliki dio svijeta u potrazi za njima. Znanstvenik koji proučava zmije zove se herpetolog. Većinu vremena tragam za zmijama koje žive u divljini. No, ponekad se dogodi da one pronađu mene.

Kraljevski gmazovi
Najveće iznenađenje u susretu sa zmijama doživio sam u Indiji. Jednom sam kampirao u šumi i ugledao kretanje zmije u grmlju. Skočio sam za njom u grmlje i uhvatio je za rep.
Bio sam potpuno u krivu. Čuo sam neobičan zvuk i pogledao prema gore. Kraljevska kobra zurila je u mene. Srce mi je sišlo u pete!

Otvorenog štita, kobra je izgledala kao da će me napasti. Nikako nisam želio da se to dogodi. Kraljevska kobra najdulja je vrsta zmije otrovnice. Može dosegnuti dužinu od čak pet metara.
Kraljevske se kobre obično ne približavaju ljudima. Ugrist će jedino kada ih nešto iznenadi. Uvjeren sam kako je ovu kobru iznenadilo kada sam je zgrabio za rep.

Pustio sam joj rep. Srećom, ona je polako odmaknula dalje. Naravno, nisam je želio pustiti da mi pobjegne. Skočio sam na noge i potrčao za njom. Uhvatio sam je u svoju vreću za spavanje. Tako sam je mogao proučavati poslije.

Otada su kobre postale jedna od mojih omiljenih vrsta zmija. Radim na tome da se zaštite šume u kojima žive te zapanjujuće životinje. Želim biti siguran kako kobre nikada neće izumrijeti.

Svijet zmija
Moj prvi susret s kraljevskom kobrom bio je zastrašujući. No, vrlo je malo razloga zbog kojih bi se trebalo plašiti svih vrsta zmija. Na svijetu ima 2 400 vrsta zmija. Samo njih 240 ima otrov koji je opasan za ljude.

Većinom su zmije loše prihvaćene. Nisu ljigave i većina ih izbjegava ljude. Zapravo, one često pomažu time što jedu napasnike koji prenose bolesti, poput, primjerice, štakora. Što više znaš o njima, to ih se manje bojiš. Pođimo zajedno na zmijski safari i upoznajmo neke od najzanimljivijih zmija na svijetu. Morat ćemo biti oprezni jer neke od njih mogu biti vrlo opasne. Poneke bi te čak mogle ubiti.

Sve zmije pripadaju razredu gmazova. U srodstvu su s gušterima, kornjačama i krokodilima. Svi su gmazovi hladnokrvne životinje. To znači da im tijelo ne stvara vlastitu toplinu. Umjesto toga, one uzimaju toplinu iz zraka i zemlje.

Čegrtanje
Mnoge vrste zmija smatraju Sjedinjene Američke Države svojom domovinom. No, jedna se među njima osobito ističe. To je zmija čegrtuša. Čegrtuša je poznata upravo po čegrtaljki na zadnjem dijelu repa koja stvara zvuk čegrtanja. Služi se repom kada želi upozoriti neprijatelja da će napasti. Međutim, ta zmija nije posebna samo zbog svojega repa. Čegrtuše su vrste jamičarki. Te zmije imaju organ kojim mogu osjetiti toplinu. Služeći se tim organom, čegrtuša može odrediti položaj drugog stvorenja čak i mraku.

Toplina je samo jedan od načina na koji pronalazi druga stvorenja. Poput većine drugih zmija, i ona ima osjetilo vida i njuha. Međutim, zmije osjećaju mirise na poseban način. Služe se jezikom. Zmija izbaci svoj rašljasti jezik kako bi osjetila mirise. Krajevi jezika pomažu joj da odredi iz kojeg smjera dolazi miris.

Zmija s neba
Ponekad mi je teško odrediti gdje bih mogao naići na zmiju. Jedne večeri vozio sam po Arizoni, tražeći čegrtuše. Naime, zmije se često nalaze na cesti u večernjim satima jer ceste su toplije od tla. Toplina ceste pomaže hladnokrvnim zmijama da ostanu tople.

Vozio sam tako jednom cestom, tražeći zmije. Iznenada je s drveta pala jedna zmija. Sletjela je točno ispred mojega automobila. Zaustavio sam auto kako bih vidio što se dogodilo. Zmija je ležala na cesti proždirući šišmiša. Vjerojatno je uhvatila šišmiša na drvetu, izgubila ravnotežu i pala. Nisam siguran kako joj je uspjelo uhvatiti šišmiša, uzevši u obzir njegova krila, međutim, uspjelo joj je. Možda si iznenađen što neke zmije jedu šišmiše. Zmije jedu mnogo različitih vrsta životinja.

Zmijska hrana
Zmije vole različite vrste hrane. Većina njih jede ptice, ribe, žabe, guštere i štakore. Neke od većih zmija pojest će i majmuna. Svoj plijen najčešće progutaju živ i u komadu. Zmije otrovnice, pak, obično pričekaju da njihov otrov usmrti plijen. Udavke stežu svoj plijen dok ne prestane disati, a zatim progutaju životinju.

Nakon obroka, zmije se vole odmarati na suncu. To im pomaže u probavljanju ulova. No, to je za njih ujedno opasan trenutak. Nakon obroka su obično spore i ne mogu se brzo kretati. To ih čini lakim plijenom za nekoga drugog grabežljivca.

Zmije mogu izdržati danima, tjednima, a katkad i godinama bez hrane. Nije im potrebno mnogo hrane kako bi održale tjelesnu toplinu. To je tako zato što su hladnokrvne životinje. Isto tako, one pohranjuju masnoću u tijelu. Mogu dugo živjeti od tih zaliha masnoće.

Majmunska posla
Izgleda da svugdje kamo krenem nailazim na zmije. Tijekom putovanja u Costa Ricu, vidio sam mnogo različitih vrsta zmija. Jedna od njih bila je udav. Čuo sam majmune kako vrište. To je obično znak za opasnost.

Majmuni su bili u pravu. Uočili su udava. Oni su toj vrsti zmija omiljena hrana. Uspio sam uhvatiti zmiju – što uopće nije bilo jednostavno. Udavi mogu narasti do četiri metra dužine. Trebaš vidjeti usta jednog udava. Ima 100 oštrih zubi u ustima. Njezin ugriz zaista boli. To znam jer me ovaj udav ugrizao – zato što sam bio prespor.

Kako priča završava doznaj u časopisu na stranici 10. Također možeš pročitati i naučiti zašto zmije imaju viličasti jezik i čemu služe šare na tijelu zmije, ma još mnogo toga možeš doznati, a zmije te neće ugristi! 

Zacijelo još pamtiš trenutak kad ti je balon, koji si dobio na dar u zoološkom vrtu, zbog nepažljivosti nepovratno odletio u visine. Svima nam se to dogodilo barem jedanput i svi smo se nadali kako će nam se balon nekom čarolijom vratiti. Ali, osim tog događaja, balon je tvoje djetinjstvo zacijelo obogatio i ljepšim uspomenama. Prisjeti se samo dječjih rođendana. No, je li ti poznato kako je balon bio prvo prijevozno sredstvo u kojem je čovjek poletio?

Zašto balon leti?
Balon je aerostatička letjelica (podrijetlo od grčkih riječi aer, aeros = zrak; statis = djelovanje održavanja) i za održavanje u zraku nije mu potrebno kretanje kao aerodinamičnim letjelicama. Da bi poletio, najlonsku kupolu treba ispuniti toplim zrakom ili plinom lakšim od zraka. Donji je dio balona pletena košara (visoka oko 100 cm). U košaru dolaze uređaji za let, balonska posada i putnici. Najveći i najdojmljiviji dio balona jest najlonska kupola u koju se upuhuje topli zrak, a izrađena je od ojačanog najlona (dakron) izdržljivog na visokim temperaturama. Košara i najlonski dio međusobno se učvršćuju metalnom užadi. Visina uzdignutog balona otprilike je 25 metara, a pritom je u najlonskom dijelu prosječno oko 2500 kubičnih metara zraka.

Je li let balonom siguran?
Danas se baloni uvelike razlikuju od onih koje poznaješ iz filmova i knjiga Julesa Vernea Put oko svijeta u 80 dana i Pet tjedana u balonu. Sigurnost je na prvome mjestu i balonima upravljaju iskusni piloti s letačkom dozvolom, a vreće s pijeskom koje su se izbacivale zbog postizanja visine odavno su prošlost. Broj osoba u balonskoj posadi ovisi o vrsti leta. Na panoramskim letovima u balonu je dovoljan samo pilot, a na balonaška natjecanja idu još i kopilot, navigator i osoba zadužena za prijevoz opreme na tlu. Let je siguran i zbog uporabe suvremenih uređaja. Jedan od njih je termometar koji pokazuje visinu temperature u balonu, a ona ne smije prelaziti 120 Celzijevih stupnjeva.

Polijetanje i plovidba
Priprema za let podrazumijeva ekipni rad. Na uzletištu se najprije izvadi sva oprema, međusobno se poveže i položi na zemlju. U balon se najprije upuhuje zrak s pomoću ventilatora, a kad se kupola malo podigne, slijedi upuhivanje toplog zraka iz gorionika (plinski uređaj). Pritom je košara s užadi pričvršćena za tlo, a stabilnost kupole također se održava posebnim užetom. U zraku balon leti istom brzinom i u smjeru vjetra koji puše te zbog toga ima prednost nad ostalim letjelicama. Na visinama se smjer vjetra često mijenja i zbog toga pilot, kako balon ne bi odletio u nepoznato, mijenja visinu leta povremenim ispuštanjem toplog zraka kroz otvor na vrhu kupole ili nadopunjavajući kupolu toplim zrakom.

Balonaško krštenje
U Balon - klubu Zagreb prije prvog leta očekuje te obvezatno balonaško krštenje. Zacijelo će ti se svidjeti simboličan obred u kojem ćeš saznati nešto o povijesti balona u kojoj se spominju čak i kraljevi i predsjednici država. Zatim ćeš kleknuti i pridružiti se molitvi zanimljivog sadržaja, a nakon što te malo pospu zemljom – dolazi pjenušac! Ne samo zbog toga što mjehurići pjenušca podsjećaju na balon, nego i zbog toga što su i balon i pjenušac krenuli u svijet iz iste države, Francuske. Let traje između 60 i 90 minuta i nema sumnje kako ćeš ga pamtiti cijelog života, a za uspomenu dobivaš i prigodnu diplomu s voštanim žigom.

Male tajne velikih balona
Prije prvog leta otkrit ćemo ti neke tajne iz svijeta balonaštva. Let balonom, možda će te začuditi, vrlo je sličan letu zrakoplovom i ovisi o brojnim uvjetima. Najprije se određuje mjesto i dan polijetanja, a zatim se čeka odobrenje za let od oblasne kontrole zračne plovidbe. Nekoliko dana prije leta posada balona promatra meteorološka izvješća. Najvažniji su jačina i smjer vjetra i o tome ovisi hoće li balon uopće poletjeti te kako će se letjeti – jer vjetrovi su jači na većim visinama. Pilot, kad leti, obvezatno ima sa sobom i topografske karte. Također valja odabrati mjesto oko kojega nema visokih prepreka, što je vrlo važno pri polijetanju i slijetanju. Pravilo je da se tijekom ljeta leti rano ujutro ili predvečer, a zimi se može letjeti tijekom većega dijela dana. Baloni ne lete u uvjetima jakog vjetra, kiše i snijega.

Balon rally
Zanima li te gdje možeš promatrati balone i otkriti ljepotu njihova leta? Prigodu za to imaš od 3. do 12. lipnja na zagrebačkom jezeru Jarun, kad se na tradicionalnom međunarodnom natjecanju Balon rally očekuje sudjelovanje petnaestak balonskih ekipa iz cijeloga svijeta. Dođi i osobno se uvjeri kako baloni voze rally jer će raznobojnim balonima po zagrebačkom nebu upravljati svjetski poznati piloti - balonaši.

Otvoreni dani Balon - kluba Zagreb
Baloni te privlače, a još nisi donio ili donijela odluku o prvom letu? Pozivamo te da na jesen dođeš na jezero Jarun na višednevno druženje pod nazivom Otvoreni dani Balon - kluba Zagreb. Dobrodošli su svi, pa povedi i prijatelje jer aktivno možete sudjelovati u mnogim aktivnostima – od raspakiravanja balona i pripremanja za podizanje, upuhivanja zraka ventilatorom, držanja užeta za stabilnost… Kreativno umijeće možeš pokazati u radionicama u kojima se baloni oslikavaju, izrađuju modeli i slično. Tvoj trud i umijeće predstavit će se na izložbi radova, a najbolji dobivaju zanimljive nagrade. Međutim, najveća nagrada svakako je podizanje balonom u društvu prijatelja i pilota. Ne predaleko, na dvadesetak metara visine, tek toliko da osjetiš ljepotu letenja.

Uspjesi hrvatskih balonaša
Marija Mikloušić, utemeljiteljica Balon - kluba Zagreb, već godinama uspješno predstavlja Hrvatsku na velikim balonaškim natjecanjima. Posljednji uspjeh zabilježila je u siječnju u talijanskom Mondoviju, na velikom međunarodnom natjecanju na kojem je nastupilo 25 pilota iz cijeloga svijeta. U šest zahtjevnih trka, koje su trajale između 90 i 120 minuta, Marija Mikloušić uspjela je svladati konkurenciju i pobijediti kao jedina žena na natjecanju! Članovi Balon - kluba Zagreb aktivno sudjeluju i postižu zapažene rezultate na mnogim balonaškim natjecanjima među kojima su europska i svjetska prvenstva.

O povijesti balona pročitaj u časopisu, a možeš i doznati kako možeš postati član balon - kluba!

Zamislite koliko velika mora biti kravata koja se može svezati oko pulske Arene. Upravo jedna tako velika kravata prošlog je listopada, nakon dvogodišnjih priprema, zavezana oko pulske Arene . Svjetska “mega-kravata” bila je duga 808 metara, a najveća širina donjeg dijela kravate bio je 25 metara.

Postavljanje najveće kravate na svijetu, koja je uvrštena u ovogodišnju Guinnessovu knjigu rekorda, trajalo je dva dana. U postavljanju su pomagali alpinisti, pulski srednjoškolci i građani.
Kravata je danas simbol uglađenosti i vezuje se uz Hrvate. Oni nisu „patentirali“ kravatu, ali su je kao modni detalj u prvoj polovici 17. stoljeća raširili po Europi tijekom tridesetogodišnjeg rata (1618. – 1648.) u kojem su sudjelovali i hrvatski vojnici. Hrvati su nosili oko vrata rubac svezan na poseban način, a sami su taj rubac zvali podgutnica ili podgutnjak. Svijet je taj rubac nazvao prema imenu naroda koji ga je prvi nosio - kravata. Obični vojnici nosili su kravate od lanena platna, plemići od čipke ili muselina ili neke druge fine tkanine. Te su kravate bile dio bojne opreme Hrvata i neka vrsta raspoznavanja jer u to doba još nije bilo vojničkih odora. Nakon Francuza, kravatu su prihvatili Belgijanci i Nizozemci, a nakon toga je prešla i na Britansko otočje.

Što misliš, koliko ljudi svakog dana nosi kravatu? Doznaj u časopisu… stranica 25.

Svake godine, druge nedjelje u svibnju slavimo Majčin dan. Vjerujemo da ćete svoje mame razveseliti maštovitim i kreativnim darovima, a mi smo posjetili jednu obitelj u kojoj je uloga majke zanimanje. Put nas je odveo do SOS-Dječjega sela Lekenik, nedaleko od Siska. Tamo živi mama Silvana koja se brine o sedmero djece.

Ništa neobično, rekli bismo na prvi pogled. No, ta se obitelj razlikuje od drugih po tome što svi ukućani nisu u međusobnom krvnom srodstvu. Ipak, sloge, a ponekad i malih razmirica, kao i u svakoj obitelji – ne nedostaje. Najstarija djeca su blizanci, Anita i Zlatko (14 i pol godina). Slijedi još dvoje teenagera Ivan (14) i Nikolina (13) te troje najmlađih, Marko (8), Dijana (4) i Valerija (3 godine). Radni dan cijeloj obitelji započinje oko 7 sati. Tada slijedi gužva ispred kupaonica, a najsretniji su oni koji se prvi dočepaju ključa. Nakon brzinskog doručka kreće se u školu.

Dok njihova braća uče u pravoj školi, Dijana i Valerija se igraju škole, a najdraži im je sat crtanja. Kada se svi vrate s nastave, slijedi ručak te učenje. Za knjigom se mora provesti najmanje sat i pol vremena – kaže mama Silvana. U slobodno vrijeme Zlatko i Ivan zajedno sviraju u grupi Napadači sluha, a dijele i ljubav prema nogometu. Stoga i ne čudi što su često u svađi s Anitom i Nikolinom koje obožavaju gledati sapunice. Bitka za daljinski upravljač je žestoka. Za to vrijeme trio malih ukućana igra se loptom. Vikendi su rezervirani za velike akcije čišćenja. Svatko mora pospremiti svoju sobu i dio kupaonice. No, ukućani se slažu u tome kako im to ne predstavlja veliki problem. Kraj dana složna obitelj provodi za stolom, a prije spavanja je neizostavno druženje u dnevnom boravku.

Posao mame Silvane je brinuti se o djeci. Pripremanje za školu, priprema obroka, pospremanje i igra s djecom te pružanje velike ljubavi – sve to radi mama Silvana.

Na svoju je djecu vrlo ponosna. Kaže da se dobro slažu i da im je jako zabavno, iako su ponekad temperamentni. No, to se od djece i očekuje. Vesela obitelj iz Lekenika s nestrpljenjem očekuje Majčin dan, kad će svoju mamu razveseliti darovima koje su sami osmislili. Slijedi i ti njihov primjer. Nacrtaj nešto lijepo, izradi kakvu figuricu ili napiši pjesmicu. Nije bitno što ćeš učiniti – bitno je da to napraviš od srca. Osmijeh koji ćeš vidjeti na maminom licu reći će ti da si uspio!

Muškarci u suknjama? Ako ste rođeni Škot, sigurno vam neće biti neugodno prošetati ulicama u suknji. Kilt je škotska narodna nošnja koju su muškarci nosili u srednjem vijeku, no mnogi je Škoti i dan danas oblače za svečane prilike. Izrađuje se od karirane vunene tkanine različitih uzoraka tzv. tartana, koji označavaju pripadnost određenom klanu tj. obitelji.

Škotska je domovina golfa. Ovdje se golf igra preko 500 godina. Najstariji golf-teren na svijetu, Old Course, nalazi se u gradiću na istočnoj obali Škotske - St Andrewsu. Termin za igru na ovom čuvenom terenu treba se rezervirati čak 6 mjeseci unaprijed!

Edinburgh - grad star 1500 godina, glavni je grad Škotske još od 15. stoljeća. Najživlji je tijekom ljetnih mjeseci kad se tradicionalno održava veliki međunarodni festival umjetnosti pa cijeli grad izgleda poput golemog kazališta s brojnim pozornicama.

Škotska je zemlja brojnih dvoraca. Od ukupno oko 1200 dvoraca, koliko se procjenjuje da ih ima u cijeloj Škotskoj, moguće je posjetiti njih 150.

Od oko 300 jezera, koliko ih ima u Škotskoj, najpoznatije je Loch Ness. Još od 6. stoljeća, kad je prvi put zabilježen napad čudne životinje iz Loch Nessa, ljude privlači tajna skrivena u jezeru. Jezero se desetljećima pretražuje i znanstveno istražuje podmornicama, sonarima, podvodnim kamerama…

Iako se u Škotskoj govori engleski jezik, mnogim posjetiocima ove zemlje se čini da njezini stanovnici govore neki sasvim drugi jezik. Većina ih govori engleski s jakim škotskim naglaskom, a oko 82 000 Škota iz sjevernih krajeva i sa zapadnih otočja govori tradicionalni galski ili Gaelic.

Aye, to je Škotska! U časopisu te očekuje kratki tečaj škotskog jezika. Pridruži nam se!

Vatra
Vatra je još od pradavnih vremena jedna od najvažnijih stvari u čovjekovu životu. Naš predak homo erectus u Africi koristio je vatru već prije milijun godina. U svoje nastambe prenosio ju je iz šumskih požara prouzročenih munjom. Zatim je danju i noću morao paziti da se ne ugasi. Uz vatru se grijao, osvjetljavala ga je u mraku, na njoj je pekao hranu i još puno toga. Danas bi život bez vatre bio potpuno drukčiji. Razmisli za što se sve danas rabi vatra! I danas se može dogoditi da nam vatra spasi život. Zamisli da se izgubiš u šumi i da te ulovi noć. U mraku i hladnoći u velikoj si nevolji. Stoga pogledajmo kako si sâm možeš pomoći u prirodi i zapaliti vatru bez papira, samo jednom šibicom.

Znaš li da se vatra može zapaliti i ledom?
Na dnu posudice zamrznemo čistu vodu. Led obrežemo i izbrusimo te oblikujemo lijepu okruglu leću. Tako dobivamo pomoćno sredstvo kojim možemo usmjeriti sunčane zrake u jednu točku. Na listu papira ili busenu suhe trave na taj način možemo izazvati plamen.

Svakako vas želimo upozoriti:
Vatra je opasna, zato je uvijek pali samo u prisutnosti odrasle osobe! Vatru također ne smiješ paliti na mjestu na kojemu vidiš znak za zabranu paljenja vatre!

U časopisu možete pronaći sve korake u paljenju vatre i konstruiranja ognjišta. Sigurni smo da će vam dobro doći u ljetnom kampiranju!