Za ovo neobično putovanje prvo pripremi svoje 3D naočale!

Izreži prednji dio naočala s prozirnim staklima kao na slici. Izreži bočne dijelove kao što je nacrtano. Prozirnom ljepljivom trakom zalijepi bočni dio naočala za njihov prednji dio. Naočale zalijepi tako, da su na jednoj strani zvjezdice iste boje. Stavi svoje 3D naočale i uživaj u neobičnom putovanju.

Oprez! Naočale nisu primjerene za dugotrajno nošenje ili upotrebu pri fizičkoj aktivnosti. To nisu sunčane naočale: s njima nemoj nikada gledati direktno u sunce.

U glavnoj reportaži časopisa, na 15. stranici odvest ćemo te u budućnost, gdje možeš saznati, što nas čeka u sljedećih tridesetak godina. Moći ćemo jesti piškote, koji su ukusni i zdravi, roboti će umjesto nas obavljati sve dosadne kućne poslove! Da li te zanima, kako će izgledati školski praznici u svemiru? Sve to i puno više pronaći ćeš u trodimenzionalnim ilustracijama na sljedećim stranicama.

Budi pozdravljen u svojoj budućnosti!

Opusti se, odigraj videoigricu, pogledaj film na DVD-u ili pročitaj nešto dok se voziš u središte grada. Što? Dok se voziš? Da, da, jer nalaziš se u svojem samovoznom autu. Taj automobil donosi pametne, sigurne odluke o vožnji, zahvaljujući komunikaciji s drugim vozilima, uključuje se u kolone vozila te zaobilazi mjesta radova i otpatke na cesti. Sve što trebaš napraviti je reći svojem pametnom automobilu kamo želiš ići i on te tamo odveze.

Računala su gotovo svuda kamo pogledaš, ali toga nisi svjestan. Reklame na ulici, uobličene prema tvojim interesima, pojavljuju se na računalnim reklamnim panoima dok prolaziš pokraj njih. U kući su računalni ekrani nevidljivi dok ih ne trebaš – skriveni u tvojem stolu, zidu ili zrcalu. Kad si u pokretu, ekrani tanki poput lista papira mogu se presaviti da ti stanu u džep. »Služeći se nanotehnologijom, smanjit ćemo tehnologiju«, objašnjava futurist Andrew Zolli. Što se veličine tiče, nano znači milijarditi dio nečega. Nanometar je, primjerice, milijarditi dio metra – nevidljiv golom oku. Mikroskopski kompjutorizirani roboti, zvani nanoroboti, rade zajedno te izvršavaju zadatke, od recikliranja otpada do uništavanja stanica raka.

Hokus-pokus, tvoja uprljana, podrapana košulja sama se čisti i popravlja. Boja, cement i tkanine sami se popravljaju i čiste – što ih čini gotovo neuništivima. Proliven sok od grožđa na trosjedu? Nema problema. »Nanomaterijali će gotovo otresti mrlje, ne dopuštajući im da prodru«, kaže Zolli. Što ako potres prouzrokuje pukotinu u zidu tvoje kuće? Unutar cementa nanomaterijali prepoznaju problem i rješavaju ga premještajući tkivo, molekulu po molekulu, kako bi ispravili oštećenje.

Svijet je sigurniji za ljude s ove strane zakona zahvaljujući otiscima mozga, načinu kojim možemo zaviriti u um osumnjičenoga i provjeriti je li bio na mjestu zločina. Kako? Slično testu detektora laži, samo što ovaj uređaj čita nehotične reakcije neke osobe na sjećanje. Mjeri i bilježi određene moždane valove koji su aktivni samo kad se osoba sjeća nekog događaja ili mjesta. Ako takvi moždani valovi nisu zabilježeni, osoba ne zna za zločin. Ako se sjećanja na zločin pojave, zločinac je uhvaćen, a ulice sigurnije.

Bežična tehnologija je posvuda. Svoje prijatelje možeš nazvati služeći se rukavom svoje jakne, ili pomoću svoje cipele poslati e-poruku prijateljevoj cipeli. »Pametna tehnologija« često se mjeri u nanoveličinama, a nalazi se u tkaninama i drugim materijalima. »Cijelo tvoje tijelo i okolina postaju dio iste mreže«, kaže Ampy Buchholz, stručnjak za bežične tehnologije. Ljudi se oslanjaju na pametnu tehnologiju gotovo u svemu, no jedva i primjećuju da postoji – kao što su živjeli sa strujom otkad je postala raširena.

Ovu reportažu ćeš posebno, trodimenzionalno doživjeti korištenjem 3D naočala. Nemoj dugo čekati da ne zakasniš u budućnost!

Sigurno ste se već upoznati s kvizom »Kroz vrata znanja do putovanja«. Malo je četvrtaša koji su lani odoljeli našem pozivu na nezaboravnu zabavu na kojoj je sve »frcalo« od znanja i, na kraju, na putovanje na daleki kontinent.

»Naši Mrkšići su vidjeli svijeta«, rekli bi neki. A zašto ne biste i vi?

Učiteljice su svoj dio posla napravile; prenijele vam znanje iz prirode i društva, i nema podatka koji niste upamtili. Još samo treba svladati brojne stranice iz dosadašnjih brojeva NG Juniora – i bit ćete spremni za najveću pustolovinu u svojem desetogodišnjem životu.

A što se mora, nije teško. Zar ne? Prvi krug natjecanja očekuje vas još u prvom polugodištu. Nakon prvog kruga natjecanja vaše će znanje biti prikazano na televiziji. Ma, postat ćete popularni poput Mrkšića!

Novopečeni četvrtaši, sada ste vi na redu!
Pokažite svoju upornost, avanturizam, osvjetlajte obraz svojoj školi. Čekaju vas bogate nagrade i puno iznenađenja. Najbolja ekipa, koja osvoji prvo mjesto u finalu, na kraju školske godine opet će putovati u Washington i doživjeti nezaboravnu pustolovinu.

Dobili ste prijavnicu. Što sad s njom?
Uz pomoć učiteljice izaberite tri naj-naj-učenika, zatim pronađite ime za ekipu, u prijavnicu upišite sve što se od vas traži, a onda nam je, popunjenu, pošaljite na adresu National Geographic Junior, Domagojeva 15, 10000 Zagreb.

Prijave se mogu poslati do 2. studenoga, a prijavnice koje primimo poslije tog datuma nećemo uzeti u obzir. Idemoooooo! Otvorite vrata znanja i uđite u pustolovinu!

Zamislite da ste snažni kao polarni medvjed. Na svojim ramenima biste bez problema mogli nositi mamu i tatu, a u rukama mlađeg brata ili sestricu. Ili da ste brzi kao gepard, u tren oka biste prestigli prijatelja na biciklu. A možda je najbolje biti spretan kao čimpanza jer – najslađe trešnje i jabuke na najvišim granama bile bi vaše.

Ljudi se oduvijek dive snazi, brzini i spretnosti životinja te maštaju kako bi bilo da čovjek ima takve »supermoći«. U povijesti su nastale razne priče i legende o bićima koja su bila poluljudi-poluživotinje. Stari su Grci svoju djecu plašili pričama o Kentaurima, divljim bićima koja su bila napola ljudi a napola konji. Još je strašniji bio Minotaur, polučovjek-polubik koji se hranio ljudskim mesom…

I danas ljudi smišljaju priče o junacima koji imaju nadljudske sposobnosti. Nasreću, oni su mnogo miroljubiviji i svojim se moćima uglavnom služe kako bi pomogli ljudima. Nekad su živjeli samo u stripovima, ali sad su filmske zvijezde. To su Spiderman ili čovjek-pauk, Batman ili čovjek-šišmiš te njegova protivnica, a ponekad i prijateljica, Catwoman ili žena-mačka.

Početak priče o Spidermanu započinje davne 1962. godine. Tad se na kioscima u Sjedinjenim Američkim Državama pojavio strip čiji je glavni lik bio čovjek-pauk. Ubrzo su američki klinci poludjeli za novim junakom, a Spiderman je i danas jedan od »naj-cool« likova.

Protiv nepravde ljepljivom smjesom
Tko je Spiderman? Iza kostima čovjeka-pauka krije se student Peter Parker. On obožava znanost i za posjeta jednom labaratoriju ubode ga radioaktivni pauk. Otad se Peter počne mijenjati. Postaje jači i brži, kao od šale skače nekoliko metara u zrak i može se prilijepiti uz zidove zgrada. Iz ruku izbacuje ljepljivu smjesu pomoću koje se kreće između visokih nebodera. Kada su mu provalnici ubili ujaka, Peter postaje borac protiv zločina i nepravde – Spiderman.

Zanimljivo je da jedan od napopularnijih superjunaka ima osobine životinjice koja izaziva strah i gađenje u velikog broja ljudi. Kako se ti osjećaš kad ugledaš malenog dlakavog mesoždera kako s osam nogu i osam očiju trčkara po tvojoj kupaonici? Strah od pauka zove se arahnofobija.

Pauci su pravi superjunaci životinjskog svijeta. Može ih se pronaći u svakom kutku našega planeta. Žive na livadama, u močvarama, u pustinjama, ali i na najvišoj planini svijeta – Himalaji. Neke vrste love čak pod vodom! Dosad je poznato više od 30 tisuća vrsta pauka i svi imaju otrovne hvataljke – helicere. Vrlo je malo pauka čiji je otrov opasan za čovjeka.

Najubojitije oružje pauka je njihova mreža. Mrežu pletu od posebne izlučevine iz žlijezda s donje strane trbuha. Na zraku izlučevina očvrsne i pretvara se u končić. Pauku njegov konac služi za gradnju mreže, skrovišta, kanal za spašavanje, za pravljenje ronilačkih zvona, pa čak i »zračnih letjelica«! Spiderman još mora puno učiti da bi stekao vještinu jednog malog pauka.
Niti drugi superjunak – Batman nije izabrao najsimpatičniju životinju za svoj zaštitni znak. Većina ljudi ne voli šišmiše, misle da oni piju krv i zapliću se u kosu. Međutim, to su sve zlonamjerni »tračevi« o jednoj čudesnoj i korisnoj životinji.

Batman ili čovjek-šišmiš prvi se put pojavio kao lik u stripu 1939. godine, također u Sjedinjenim Američkim Državama. Za razliku od Spidermana, on nema nikakve nadljudske sposobnosti.

Glavni lik priče je Bruce Wayne koji je, kao dječak, bio svjedok ubojstva roditelja. Nakon toga se odlučio osvetiti ne samo ubojicama već i svima koji prekrše zakon. Počinje marljivo učiti i vježbati. Svoje znanje i vještine iskorištava u borbi protiv zlikovaca u izmišljenom američkom gradu Gotham Cityju. Danju je Bruce običan čovjek, ali noću postaje vitez noći, čovjek-šišmiš.

Tko je brži Batman ili šišmiš?
Zahvaljujući svojim umjetnim krilima, Batman izvodi razne vratolomije, no u usporedbi sa šišmišima on je tek nespretan početnik. Šimiši su pravi leteći akrobati koji mogu letjeti i do 55 kilometara na sat! Oni su jedini sisavci (što znači da rađaju žive mlade) koji lete.

Njihove ruke i noge prilagođene su letenju, a ne hodanju i uspravnom stajanju. Zbog toga im se najlakše objesiti naopačke na stropu neke špilje ili tavana.

U svijetu ima više od dvije tisuće vrsta šišmiša. Većina su mesožderi i hrane se kukcima ili miševima, a američki šišmiši - ribolovci obožavaju ribu. U tropskim krajevima žive šišmiši - biljojedi koji jedu voće te sišu cvjetni sok.

Šimiši su noćne životinje, tj.danju spavaju, a noću idu u lov. U mraku se ne snalaze vidom već se služe svojim supertajnim oružjem o kojemu Batman može samo sanjati – a zove se eholokacija. Dok lete, ispuštaju vrlo visoke zvukove koje ljudi ne mogu čuti. Odjek (eho) tih zvukova odbija se od prepreke i vraća se šišmišima. Oni tako mogu pronaći i najmanjeg insekta u potpunom mraku ili izbjeći sudar s tvojom glavom.

Ako ste mislili da smo zaboravili na Batmanovu protivnicu, ženu-mačku Catwoman, gadno ste se prevarili. Mačjom gipkošću i spretnošću zovemo vas da u trećoj dimenziji upoznate i ovu superjunakinju.

Stranica 28 vrvi od akcije! Provjerite…

Vjerojatno svakodnevno pišeš mehaničkom olovkom. Možeš li zamisliti kakav bi bio svijet bez te olovke? Glavni »krivac« za penkalu je njezin izumitelj po kojemu je ona i dobila ime. Eduard Slavoljub Penkala jedan je od najvećih izumitelja s početka 20. stoljeća.

Rođen je 20. travnja 1871. u slovačkom gradiću Liptovsky Sv. Mikulaš, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Otac Franjo Penkala po nacionalnosti je bio Poljak, a majka mu je bila Nizozemka. Uz trojicu braće, Ivana, Franju i Rudolfa, Eduard je već u djetinjstvu pokazivao veliku sklonost prema tehnici. Ipak, najprije se upisao na studij medicine, poštujući želju roditelja. No, poslije se prebacuje na Kraljevsku visoku tehničku školu u Dresdenu. Nakon ženidbe izabrao je Zagreb kao boravište svoje obitelji, a Hrvatsku kao svoju domovinu. Tu je i započela njegova blistava karijera.

Slavoljub Penkala najpoznatiji je po svojem izumu – automatskoj mehaničkoj olovci. Patentirao ju je 24. siječnja 1906. godine. Riječ je o olovci čiju minu ne treba šiljiti i kojom možemo pisati dok se materijal ne istroši. Penkalina je olovka promijenila svijet, a mnogi tvrde da je to i prva ekološka olovka. Sljedeće godine Penkala je patentirao prvo nalivpero na svijetu – s čvrstom tintom.

U suradnji s Edmundom Mosterom, Penkala osniva tvornicu. Njegove se olovke i nalivpera izvoze u više od 70 zemalja svijeta, a tvornica »Penkala-Moster« već 1911. godine zapošljava 800 radnika. Može se reći da je u razdoblju od 1912. do 1926. to bila jedna od najvećih tvornica pisaćeg pribora na svijetu.

Usporedo s procvatom tvornice »Penkala-Moster«, ing. Slavoljub Penkala intenzivno se bavi aeronautikom. Godine 1907. prijavljuje Kraljevskom patentnom uredu u Budimpešti, ali i u ostalim zemljama, nove patente, osnove za helikopter, za zračni jastuk, a 10. prosinca 1909. za zrakoplov. Penkala ne samo da prijavljuje patente već izrađuje i zrakoplov po svojim zamislima i nacrtima…

No, penkala nije jedini izum kojim se Slavoljub može podičiti. Pronađi više o njegovim izumima u časopisu na 32. stranici.

Novi Zeland je i danas aktivno vulkansko otočje. Osim erupcija užarenih vulkana i oblaka sumpornih para, zanimljivo je promatrati izvore koji visoko u zrak izbacuju vruću vodu. Zovu se gejziri, a neki mogu izbacivati vodu i do 20 metara uvis.

Prvi stanovnici Novog Zelanda bili su Maori koji su na glasu kao neustrašivi i hrabri ratnici. Vojnici su tetovirali glavu i tijelo različitim vjerskim simbolima. Tetoviranje je njihove ponosne obraze pretvaralo u strašne maske od kojih bi se neprijatelj često razbježao već pri samom pogledu na njih.

Hangi je maorski poljubac koji istodobno znači pozdrav i razmjenu životne energije, mane. Činimo to tako da se približimo prijatelju, svojim nosom lagano protrljamo o njegov nos i pri tome tiho mrmljamo kroz zatvorena usta.

Najraširenije domaće životinje na Novom Zelandu su ovce i njihova je vuna vrlo vrijedna. Možemo ih vidjeti po gotovo svim planinama i dolinama. Procijenjeno je da ih ima više od 40 milijuna, što znači da je njihov broj deset puta veći od broja stanovnika ove otočne države.

Na 34. stranici provjeri koja je najviša planina u državi i po kome ponosno nosi ime. Osim toga, nećemo ti sada sve reći. Još 4 cool činjenice ipak moraš otkriti sam…