Moderna tehnologija donosi nove odgovore

Egipatski kralj vjerojatno ima mnogo briga kad se navečer sprema na spavanje. Iznenada, netko iskoči iz mraka i zada kralju smrtonosan udarac u zatiljak. Devetogodišnja vladavina Tutankhamona završava brzo i tajnovito.

To je samo jedna od mnogih teorija o tome kako je jedan od najpoznatijih egipatskih kraljeva umro u 19. godini života. To pitanje zanima istraživače sve od 1922. godine, kad je britanski arheolog Howard Carter otkrio Tutankhamonovu grobnicu staru 3 300 godina. Odlučan u želji da nađe odgovor, Zahi Hawass, istraživač pri Društvu National Geographic, ispitao je ovu staru teoriju uz pomoć moderne tehnologije.

Istraga
»Gotovo sam drhtao kad sam ušao u grobnicu«, kaže Hawass. Ekipa stručnjaka pomno je podignula mumiju kralja Tutankamona iz njezine kraljevske grobnice i prenijela je u uređaj za računalnu tomografiju (CT) da je skeniraju. Uređaj je napravio detaljne snimke Tutankamonove mumije koje su rekonstruirane pomoću računala. Na taj su način znanstvenici mogli proučavati Tutankamona iz bilo kojega kuta, a da ga ne oštete. Rezultat? Novi tragovi ove davne tajne!

Prvi osumnjičeni
Na staroj rendgenskoj snimci kralja Tutankamona iz 1968. bio je vidljiv odlomljeni komadić kosti u stražnjem dijelu lubanje mumije koji je upućivao na moguću ozljedu glave. Mnogi su istražitelji nagađali da je Tutankamon zadobio smrtonosni udarac s leđa. No, tko bi se okoristio faraonovom smrću? Možda njegov bliski savjetnik Aj. Bio je puno stariji i iskusniji od kralja te imao veliku moć. Je li želio još? U konačnici, Aj je i preuzeo ulogu faraona nakon Tutankamonove smrti.

Unutar Tutankamonove ukopne prostorije istraživač National Geographica Zahi Hawass našao se licem u lice s mumijom.

Razotkrivena mumija Kralja Tutankamona
Nove digitalne snimke Tutankamonove mumije otkrivaju tragove o načinu kraljeve smrti. Rendgenska snimka iz 1986. pokazuje komadić odlomljene kosti Tutankamonove lubanje koja je mogla biti posljedica povrede glave, što je potaknulo glasine da je kralj umro od udarca u stražnji dio glave.

Ekstremna promjena izgleda
Služeći se mjerama lubanje, dobivene zahvaljujući digitalnim snimkama mumije, stručnjaci su rekonstruirali izgled lica mladoga kralja. Što nam tehnologija ipak ne može reći? Boju Tutankamonovih očiju i kože te oblik njegova nosa.

Drugi osumnjičeni
Možda je krivac bio Horemheb, zapovjednik Tutankamonove vojske. Kao egipatski vojskovođa, on je trebao štititi svoju zemlju. No, je li kralj trebao zaštitu od njega? Horemheb je postao faraon nakon Aja i s javnih spomenika uklonio svaki trag Tutankamona.

Aj i Horemheb pravi su, dakle, osumnjičenici, no Hawassova ekipa zaključila je da Tutankamon ipak nije zadobio udarac u stražnji dio glave. CT-snimke pokazuju da je do pucanja kosti došlo nakon njegove smrti. Šteta je vjerojatno počinjena za vrijeme mumificiranja Tutankamonova tijela, ili dok je Carter pomicao mumiju iz lijesa.

U časopisu na 10. stranici pronađi rasplet priče i pogledaj neprocjenjiva blaga iz grobnice kralja Tuta. Još je mnogo tragova koji te vode do National Geographic Juniora.

Pošalji ključnu riječ NGJ PITALICA + ODGOVOR sms-om na broj 66544. Tri sretna natjecatelja koja odgovore točno dobit će super zanimljivu knjigu “Stašni Egipćani” koju je izdao Egmont.

Ne zaboravi napisati svoje ime i prezime, te punu adresu, kako bismo ti mogli poslati knjigu.

Cijeloga prošlog mjeseca slali ste nam prijavnice, zvali nas i raspitivali se o početku i detaljima nove sezone kviza »Kroz vrata znanja do putovanja«. Sada svečano objavljujemo da ćete u broju koji će izići u prosincu moći pročitati više o pravilima i prvoj razini natjecanja. Zato, strpite se još malo.

Najviše vas je zanimalo kakva će biti pitanja, pa zato podsjećamo da su pitanja na kvizu iz školskog gradiva (prva četiri razreda) te iz sadržaja NG Juniora.

Za nagrade koje smo pripremili vrijedi se zaista potruditi. Tako su nedavno ekipa i njezin cijeli razred iz zagrebačke osnovne škole Ivana Cankara posjetili Zoološki vrt, kako bi se što bolje pripremili za natjecanje. Oni su, zajedno sa svojim učiteljem Edisom Božikovićem i uz stručno vodstvo, marljivo istraživali i otkrivali tajne iz životinjskog svijeta. Učitelj Božiković ističe da su njegovi učenici vrlo nestrpljivi i jedva čekaju da kviz počne. Za putovanje u Washington kažu da je to vrhunska nagrada, odnosno »san ljetne noći«. Zato sanjajte svi, marljivo ponavljajte gradivo i vidimo se uskoro na natjecanju!

Pokažite znanje i osvojite vrijedne nagrade:
- pobjednici osvajaju putovanje u Washington 2006. godine,
- polufinaliste i finaliste očekuju bogate nagrade,
- svi natjecatelji dobivaju priznanja za sudjelovanje u kvizu.

Niti tebe, a ni tvoje roditelje ne treba čuditi što možda nikad u životu niste čuli da i Hrvatska ima svoju pustinju. Jer, malo je i stanovnika Brača koji znaju mnogo o njoj, iako se nalazi na njihovu otoku. A ako ponešto i znaju, rijetki su u njoj bili. Očito da su oni koji su pustinju stvorili – htjeli da to tako ostane.

U davna vremena, kada su Jadranskim morem plovili gusari koji su pljačkali sve što su s vrha jarbola mogli vidjeti, ljudi su osnivali naselja i gradili kuće daleko od morske obale, u planinama, među brdima, u skrovitim i s mora teško vidljivim predjelima. Na takvom je mjestu nastala i Pustinja Blaca. No, ona zapravo nije obična pustinja. I dok svatko odmah pomisli da je to nepregledna livada pijeska, bez drveća, zelenila i bilo kakvih nastamba, Pustinja Blaca je upravo suprotno – zelena oaza, dobro skrivena od gusara s mora i nepoželjnih zlonamjernika s kopna.

Otkud pustinja nasred otoka?
Dvojica poljičkih svećenika glagoljaša, bježeći pred Turcima koji su u to vrijeme prodrli u Poljičku kneževinu, dospjeli su na otok Brač i 1550. godine se naselili u špilji Ljubitovici na južnoj, nepristupačnoj i pustoj strani otoka. Tu su pronašli svoj mir i mjesto za rad. Najprije su kamenjem nadozidavali špilju, a poslije su od vlasti dobili dopuštenje da uz strmu stijenu izgrade crkvu i samostan. Dakle, mjesto nema veze s pravom pustinjom, već je ime dobilo po pustinjacima koji su tamo živjeli. Niti danas se do Pustinje Blaca ne može doći automobilom ili biciklom, već postoje samo dva načina: prvi je da se brodom dođe do uvale Blaca koja je smještena tri kilometra ispod Pustinje, pa do skrivenih nastamba treba uz brdo pješice, a drugi da se automobilom dođe do Nerežišća, pa desetak kilometara spuštanja makadamom, od čega dobrim dijelom uskim, na nekim dijelovima i dosta strmim putovima. No, upravo ta nepristupačnost i obvezatno pješačenje Blacima daje još veću zagonetnost.

Tajni svijet Blataca
Svećenici glagoljaši, uz to što su s vremenom uspjeli izgraditi crkvu i samostan gotovo uklesane u strmu stijenu, bili su osobiti zbog svoje marljivosti i školovanja pastirskog stanovništva iz tri okolna mjesta: Obršja, Dragovode i Smrke. Inače, te su pastirske naseobine danas, nažalost, samo napuštene ruševine. No, u zlatno doba Blaca u Pustinji je, uz nekoliko svećenika, tijekom cijele godine živjelo tridesetak radnika koji za svoj rad nisu dobivali novac jer svećenici nikad i ni s kim nisu poslovali novcem. Sve je bilo na načelu robne razmjene. Mijenjalo se, primjerice, vino za krevete, maslinovo ulje za knjige ili med za odjeću. Radnici su za svoj rad dobivali stan i hranu, a djeca koja su iz obližnjih sela dolazila u školu, neka i kilometrima pješice kozjim putovima, svoju školarinu nisu plaćala, već su svakoga dana trebala donijeti komad drva za ogrjev koji bi često pokupili putem. Tim je drvom održavana vatra koja se nikad nije gasila na ognjištu uz koje su stanovnici Blaca zajednički provodili večeri. Zanimljivo je da je upravo ta prostorija bila najstariji dio nastambe, odnosno ona ista špilja od koje je sve počelo, samo ograđena zidovima samostana. Ognjište je bilo okruženo klupama, a u toj prostoriji, vječno osvijetljenoj vatrom, koja i danas izgleda baš kao u prošlim desetljećima, odvijalo se sve: razgovaralo, grijalo, kuhalo, sušilo odjeću, blagovalo…

Nevjerojatne brojke usred Pustinje
Iako su svećenici pustinjaci tijekom cijele godine na svojem imanju imali tridesetak radnika, u vrijeme sezonskih radova znalo ih je biti i 150. To samo govori o veličini poljoprivrednih posjeda na kojima je bilo oko 3000 stabala maslina. Brinuli su se za 1000 ovaca, 10 volova i 8 mazga. Posebno bogatstvo značilo je i 237 kamenih košnica koje su na godinu davale čak tri tone meda. To bi danas za jednu prosječnu školu u Hrvatskoj, koja na godinu za užinu potroši oko 30 kilograma meda, bilo dovoljno meda u sljedećih 100 godina. Oni su svoj med izvozili u Beč s kojim su bili dobro trgovački povezani. U 18. i 19. stoljeću Blaca su imala veliku ekonomsku moć. Posjedovali su i velike brodove jedrenjake kojima su trgovali po Sredozemlju i mijenjali plodove svojega rada. Ipak, trgovina nije bila njihova glavna djelatnost. Samostanska biblioteka s više od osam tisuća knjiga, pisanih na pet jezika, govori o razvijenoj kulturi tog osamljenog pustinjačkog mjesta. Brojka bi bila mnogo veća da 1724. godine u velikom požaru Blaca nisu izgorjela do temelja, pa su nestale sve stare knjige koje su glagoljaši donijeli iz Poljica, ali i dokumenti i rukopisi iz kojih bi se još detaljnije mogao otkriti i dočarati početak života u Pustinji.

Na 22. stranici te očekuju mnoge druge zanimljivosti koje zaista moraš doznati. Npr. kako je klavir dospio u ovu pustinju, a kako teleskop. Ili, koje su sve knjige tiskali tiskarskim strojem. Bogata pustinja…

Vid je za većinu životinjskih vrsta najvažnije osjetilo. U svih životinja oči su na čudesan način prilagođene njihovu načinu života. One im pomažu u obrani i lovu, a nekima za spretnije i brže kretanje.

Vuk ima oči usmjerene prema naprijed. S kratke udaljenosti dobro primjećuje kretanje.

Orao također ima oči usmjerene prema naprijed. Svoj plijen, primjerice planinskog zeca, može primijetiti s velike udaljenosti. Velika sova ima oči na prednjem dijelu glave. Ne može ih okretati, ali glavu može jako zaokrenuti u oba smjera. Vuk, planinski orao i sova su grabežljivci. Za njih su karakteristične oči sprijeda, usmjerene prema naprijed.

Kako su položene oči gibona? Ti majmuni veliku pozornost pridaju spretnom kretanju – skakanju s jedne grane na drugu. Zbog toga se njihove oči nalaze s prednje strane, na obrazima.

Vjeverice su spretne na drveću i brze na tlu zbog velikog broja grabežljivaca. Zbog toga je važno da pri penjanju dobro vide ispred sebe. Brzo uočavaju grabežljivca koji im prijeti iz zraka, a dobro vide iza i iznad sebe. To im omogućuju ukošene i postrance položene oči.

Što je sa životinjama koje pasu? Na čistini su izložene raznim grabežljivcima, pa njihovo preživljavanje ovisi dobrom vidu na sve strane i iza sebe dok jedu. Oči položene postrance omogućuju široko vidno polje. Na taj način one mogu brže uočiti grabežljivca koji im se približava iz bilo kojeg smjera.

Kako gledaju ptice? Ako imaš papigu kod kuće, promatraj kako naginje glavu dok te gleda. I kos ima oči sa strane glave. Bližu okolinu vidi vrlo loše. Kada traži hranu, okrene glavu tako da gleda jednim okom, ili isteže noge, tijelo i vrat da može zemlju vidjeti puno dalje.

Pogledaj svoje oči u zrcalu. Kako su položene? Što ti to govori o načinu života ljudi? Mi ljudi nismo grabežljivci, već prilično miroljubivi. Osim akrobata, nismo baš posebno dobri skakači s jedne grane na drugu. Zbog čega su nam onda oči sprijeda? Naši zajednički preci majmuni obitavali su na krošnjama drveća i tada su se vjerojatno detaljnije razvijale i naše oči. Razmak naših očiju iznosi približno šest centimetara. Vidno polje svakog oka obuhvaća približno 150 stupnjeva. Kada gledamo predmet ravno ispred sebe, vidimo cijeli polukrug.

Kakve slike vide životinje kojima su oči položene postrance? Kako to možeš probati?
Pomozi sam sebi malim lukavstvom! Svjetlost koja ti dolazi u oči preusmjeri tako da umjesto ispred, dolazi sa strane. Potrebna su ti mala okrugla zrcala. Njih postavi pred oči kako je prikazano na slici. Svjetlost sada dolazi u tvoje oči sa strane, kao da su ti oči postrance. Zanimljivo, zar ne?

Gledaj različite prizore i nacrtaj ih. Jako nas zanima, što si vidio/vidjela, pa te zbog toga molimo da nam pošalješ koju sliku. Zanima nas i ovo: Što misliš, vide li životinje koje imaju oči postrance iste slike kao ti s dva zrcalca? Napiši svoje mišljenje i pošalji ga zajedno sa slikama.

Najdomišljatije slike i odgovore objavit ćemo baš na ovim stranicama.

U časopisu na 30. stranici pronađi odgovor na pitanje zašto ljudi imaju dva oka i zašto je životinjama potreban dubinski vid.

Donosimo vam nekoliko caka i cakica o kestenima. Sigurno vam sve miriše na vruće pečene kestene...

Neki kesteni su pitomi… neki su divlji.

Pitomi kesten živi vrlo dugo. na Siciliji su pronašli stabla stara 2 500 godina!

Poznati su nam i kesteni po imenu maroni. Podrijetlom su iz Italije, imaju glatku koru koja se ljepše rasprsne, veći su, sočniji i slađi. Uzgojili su ih cijepljenjem, kao sorte voćaka.

Divlje kestenje ljudi obično ne jedu. Vole ga životinje. Ali, iz ploda divljeg kestena ljudi pripremaju lijekove. Poznate su kreme za bolove u nogama. U kori drveta nalaze se sastojcikoji se dodaju kremama za sunčanje.

Od postojanog i tvrdog kestenova drveta izrađuju se bačve, električni stupovi i željeznički pragovi.

Maruni u Hrvatskoj najviše rastu na obroncima Učke, te u okolici Lovrana, Opatije i Mošćeničke Drage, pa se u ovim krajevima još nazivaju i “lovranski maruni”.

Pitomi kesten posebno vole pčelari jer cvjeta kasnije od svih vrsta voćaka – početkom ljeta kada pčele nemaju dovoljno paše. On je u to vrijeme gotovo jedini izvor peluda i nektara, pa ga pčelari smatraju značajnom medonosnom biljkom.

Sad kad ste mnogo toga doznali o kestenima, pronađite kuharicu pa trkom u kuhinjicu pripremiti poslasticu za svoje ukućane!