Mršave ili debele, neugodna mirisa ili otrovne, postoje mnoge vrste žaba. Znanstvenici neprestano pronalaze nove vrste tih vodozemaca svuda po svijetu.

Evo nekoliko primjera: nedavno su na Kubi otkrivene sićušne žabe, veličine kovanice, na Sumatri i Javi viđene su leteće žabe, u Gvajani su pronađene prozirne »staklene« žabe, a u Venezueli je viđena žaba koja ispušta strašan smrad kada se osjeti ugroženom.

Možda misliš da je pronalaženje novih vrsta žaba dobra vijest, no nisu sve novosti o žabama dobre. Mnoge žabe uskaču u vrlo velike probleme.

Ako pogledaš što se događa u nekim barama ili rječicama, možda uočiš da nešto nedostaje – žabe. To su uočili i znanstvenici. U mnogim dijelovima svijeta naokolo skakuće mnogo manje žaba nego prije. Žabe su ugrožene i u našoj zemlji.

Jedna od izumrlih vrsta je australska žaba vrste Rheobatrachus silus koja je bila posebna po načinu na koji je štitila svoje mlade. Ženka žabe čuvala je punoglavce u trbuhu dok ne bi postali malene žabe. Znanstvenici sada tvrde da je ta žaba izumrla.

Mnoge žabe koje su se održale izgledaju neobično, a neke od njih ne žive dugo. Zašto žabe izumiru? Nitko ne može sa sigurnošću reći, no znanstvenici kažu da možda postoji više razloga. Pogledajmo neke od njih.

Mokra divljina
Žabe nalazimo na svim kontinentima osim na Antarktiku. Neke žive u gradovima, pustinjama, planinama ili na travnjacima, no većina žaba više voli vlažna područja, kao što su bare, močvare i kišne šume. Što vlažnije – to bolje. Žabe vole vlažna područja zbog nekoliko razloga. U vodu polažu jaja, u vodi pronalaze svoju omiljenu hranu – mušice, puževe, crve i ostale ukusne poslastice, no voda ih i štiti.

Žaba se može sakriti od ptica i ostalih grabežljivaca tako da jurne pod obližnji list ili zapliva pod vodu. Nekim je žabama teško pronaći mokri dom. Žablja staništa se isušuju, a močvara je manje. Širom svijeta ljudi isušuju bare i močvare – kako bi na tim područjima gradili domove i poslovne prostore. Kako niču nove građevine, žabe gube svoje stare mokre domove.

No, gubitak staništa nije jedini problem s kojim se žabe suočavaju. Neki stručnjaci kažu da na ove vodozemce vreba više životinja nego ikada prije. U Australiji su ljudi, primjerice, bare napunili ribom. Neke od tih riba vole jesti žablja jajašca, a kako se povećava broj grabežljivaca, smanjuje se broj žaba.

Problemi s kemikalijama
Drugi problem zbog kojega su znanstvenici zabrinuti je uporaba nekih kemikalija koje žabama mogu štetiti. Kiša može isprati kemikalije u bare, a one ne samo da zagade vodu već prolaze i kroz kožu žaba. Nakon što kemikalije uđu u tijelo žabe, mogu uzrokovati velike probleme.

Zbog nekih kemikalija punoglavci i mlade žabe jedu manje i plivaju sporije. Neke druge mogu izmijeniti izgled i ponašanje mužjaka žabe. Neke od žaba koje su bile izložene utjecaju kemikalija imale su manje punoglavaca, dakle manje je žaba.

Brojni mutanti
Žabama se događa nešto još neobičnije. Mnoge mutiraju, odnosno mijenjaju se. Prve žabe mutanti otkrivene su prije gotovo 60 godina. Tada je bilo samo nekoliko žaba mutanata, no sada ih je mnogo.

Deformirane žabe pronađene su u 38 saveznih američkih država i u mnogim drugim zemljama. Na nekim područjima gotovo polovica žaba ima neku vrstu deformacije – što za žabe nije dobro.
Mnoge žabe nemaju noge, a druge ih imaju previše. Nekima noge rastu iz neobičnih mjesta – čak i iz trbuha. Većina deformiranih žaba ne živi jednako dugo kao normalne žabe. Što uzrokuje te promjene?

Zrake iz svemira
Zasada znanstvenici ne znaju što je uzrok ovih problema, no navode brojne mogućnosti. Ove neobične osobine možda su uzrokovane zagađenjem, bolestima i čak ultraljubičastim (UV) zrakama.
UV zrake mogu oštetiti tvoju kožu, uzrokovati opekline ili rak kože. Zato je važno da se namažeš kremom za sunčanje sa zaštitnim faktorom kada god izlaziš van. Te opasne zrake žabama štete još više. Mogu proći kroz žablja jajašca i oštetiti ih, a iz oštećenih jajašaca mogu se razviti mutirane žabe.

UV zrake sada su veći problem nego što su bile prije. Inače Zemljin zračni omotač zaustavlja većinu UV zraka, no zagađenje je oštetilo taj ozonski omotač, pa sada više UV zraka stiže do Zemljine površine. Srećom, kemikalije koje su oštetile ozonski omotač više se ne proizvode. Znanstvenici kažu da bi se omotač trebao sam popraviti, no za to će trebati mnogo godina. Jednom kada se rupa sanira, UV zrake više neće biti tako veliki problem kao sada.

A kakva je budućnost žaba i koji su uzroci nastajanja mutacija kod žaba? Morat ćete potražiti u časopisu na stranici 10.

I za kraj, upoznajte još i ekstremne žabe
Najmanja: Zlatna žaba je velika otprilike kao tvoj nokat na ruci.
Najveća: Žaba golijat duga je gotovo 30 centimetara i može biti teška koliko i kućna mačka.
Pjevačica: Jedna vrsta žabe koja živi u Kini pjeva poput ptice.
Neuništiva: Hrženica može biti zamrznuta nekoliko tjedana i nastaviti normalno živjeti nakon što se odledi.

U neposrednoj blizini Zagreba, na mjestu današnjega posavskog sela Ščitarjeva, prije gotovo dva tisućljeća stajala je Andautonija. Pod zemljom, ispod današnjih slikovitih seoskih domaćinstava i okolnih polja leže ostaci zgrada i ulica nekad užurbanog grada. Mnogi će se zapitati: Zar je tako davno ovdje postojao grad? Tko ga je izgradio? A kako je taj grad nestao?

Odgovore na ta pitanja pokušavaju nam dati arheolozi iz Arheolo š kog muzeja u Zagrebu i Muzeja Turopolja u Velikoj Gorici koji ve ć niz godina istra ž uju ostatke ovoga grada . Pažljivim iskopavanjem i proučavanjem otkrivenih predmeta postupno je dobivena slika o davno nestalom gradu kakav danas poznajemo. Tako znamo da su Andautoniju u prvom stoljeću poslije Krista izgradili Rimljani koji su u to doba osvojili naše krajeve. Grad je polako rastao i razvijao se u sklopu rimske provincije Panonije koja je obuhvaćala gotovo cijelu Panonsku nizinu. Osim Andautonije, poznati rimski gradovi na prostoru današnje sjeverozapadne i istočne Hrvatske bili su Siscia (današnji Sisak), Mursa (Osijek) i Cibalae (Vinkovci).

U Andautoniji su, uz domaće panonsko stanovništvo, živjeli i doseljeni trgovci i obrtnici iz raznih krajeva moćnoga Rimskog Carstva koji su ovdje razvijali svoj posao, kaže Dora Kušan Špalj, kustosica u Arheološkom muzeju u Zagrebu, koja istražuje taj drevni rimski grad. Osim tim djelatnostima, stanovnici Andautonije bavili su se i poljoprivredom na velikim imanjima u okolici grada. Grad je, zbog povoljnih uvjeta, brzo napredovao i rastao u 2. i 3. stoljeću. Miran život u rimskoj provinciji Panoniji krajem 4. stoljeća narušit će provale barbarskih naroda, Huna i Germana. U to nemirno vrijeme nepovratno je propala ili uništena većina rimskih gradova u ovim krajevima, pa tako i Andautonija. Barbarski pohodi na Italiju na kraju su prouzročili pad zapadnog dijela Rimskog Carstva 476. god.

Rimsko gradsko kupalište
Vratimo se ipak našoj Andautoniji i uspavanom selu Ščitarjevu. Predmeti iz rimskih vremena, pronađeni u iskopavanjima na području nekadašnjega grada, čuvaju se u Arheološkom muzeju u Zagrebu i Muzeju Turopolja u Velikoj Gorici. U središtu sela Ščitarjeva nalazi se Arheološki park »Andautonija« u kojemu se mogu vidjeti otkopani ostaci rimskih zgrada i glavne gradske ulice. Djelomično sačuvani kameni zidovi nekada su vjerojatno bili dio andautonijskog gradskog kupališta u kojemu je zanimljivo vidjeti ostatak rimskog sustava »centralnog« grijanja kojim su zagrijavane prostorije. U kamenima kojima je bila popločena glavna ulica kotači rimskih kola urezali su žlijebove dugogodišnjnim prometovanjem. Čitav Arheološki park odiše iznova otkrivenom prošlošću.

U Arheološkom parku i po selu Ščitarjevu postavljene su brojne informativne ploče s kojih možeš saznati sve o razvoju grada i pronađenim predmetima. Posebno su zanimljive informativne ploče s likovima dvojice Rimljana (Marka Juencija Primigenija i Julija Viktorina – nekadašnjih stvarnih stanovnika Andautonije, poznatih s natpisa) koji objašnjavaju razne teme iz rimskog vremena. Ako poželiš doznati još više, možeš se, prije dolaska u park, dogovoriti u Arheološkom muzeju u Zagrebu o stručnom vodstvu.

»Dani Andautonije«
Kako bi život iz rimskog doba što više približili sadašnjosti, već se petu godinu krajem mjeseca travnja u Arheološkom parku organiziraju »Dani Andautonije«. Tijekom dva dana arheolozi, studenti arheologije i drugi suradnici pokušavaju osmišljenim programima upoznati posjetitelje s raznim dijelovima svakodnevnog života onog vremena. Posebna je pozornost posvećena programima namijenjenima djeci. Prvi »Dani Andautonije« održani su 2002. god. i već su tada privukli velik broj znatiželjnika. Otada svake godine stručnjaci iz Arheološkog muzeja u Zagrebu organiziraju i smišljaju nove i zanimljive programe koji svojim sadržajem prizivaju duh davno prohujalih vremena.

Kako su se Rimljani oblačili i koju su odjeću nosili – možeš vidjeti i ove godine na »Danima Andautonije« 22. i 23. travnja. Posjetitelji mogu isprobati i kako se oblače tunike i toge. Dok odrasli razgledavaju arheološke ostatke u parku i prigodne izložbe, ti možeš biti mali arheolog koji iskopava ulomke keramike iz pješčanika. Od ulomaka keramike možeš pokušati složiti i slijepiti čitave posude. Oni živahniji će zaigrati dinamične rimske igre s loptom ili orasima. Drugi se pak mogu okušati u rimskim igrama koje se igraju na odgovarajućim pločama s kockom i žetonima. Igrajući te igre, otkritit će da se i danas popularna igra mlin igrala još u rimsko vrijeme. Školarcima će posebno zanimljivo biti pisanje po drvenim tablicama, prevučenim voskom, kako su to činili učenici u davna vremena.

Živiš li u blizini Arheološkog parka, svakako navrati na radionice i igraonice koje se održavaju tijekom cijele sezone – od 1. svibnja do 31. listopada. Znatiželjni mogu sve informacije saznati i na web stranicama http://www.andautonia.com, gdje ih čekaju veseli Marcus i Julius. A prije toga, otkrij cijelu priču o Andautoniji.

Dvorac u Versaillesu jedna je od najveličanstvenijih i najvećih građevina koju je čovjek ikada izgradio. U njemu je živio kralj Luj XIV. kojega su zvali i »Kralj Sunce«. Njegova je spavaća soba u dvorcu, naime, bila okrenuta prema istoku, tako da su ga sunčani zraci uvijek prvoga pozdravljali.

Antoine de Saint-Exupéry bio je francuski pisac i pilot. Napisao je knjigu Mali princ koju vole i mladi i stariji čitatelji. Priča je to o susretu pisca i mladog princa koji živi na malom planetu.

Francuzi se odavno smatraju odličnim kuharima. U mnogim poznatim hotelima i restoranima i danas se pripremaju brojna jela po francuskim receptima. Širom svijeta poznati su, primjerice, francuska salata, različiti francuski roščići, neobično dugački francuski kruh i, naravno, svima dobro znan francuski krumpirić, poznat kao pomfrit.

Francuzi su poznati i kao izvrsni zabavljači i veseljaci. U 19. stoljeću su za svoju zabavu izmislili čak i poseban ples, nazvan kankan. Plesačice su obučene u duge, lepršave suknje i u plesu visoko podižu koljena i noge. Na kraju gotovo uvijek naprave »špagu«. Pa, pozorno dok pokušavaš!

Znaš li kada se koristi uzrečica „praviš se Francuzom“? Ili, gdje se nalazi slika Mona Lise, i kad su Francuzi izmislili svoj poseban ples – kankan?
Doznaj još više o Francuskoj u časopisu na 17. stranici!

Salut!

Lastovo je gradić na jugoistoku istoimenog otoka, smješten u unutrašnjosti, kilometar od mora. Slikovitosti toga kamenog grada osobito pridonose neobični dimnjaci, tj. fumari.

Oduvijek je kuća, posebice njezin izgled, predstavljala jedan od statusnih simbola. No u Lastovu je graditeljska tradicija malo drukčija. Na lastovskim kućama nema belvedera uz prozore, balkoni su rijetki, a nema ni reprezentativnih stubišta, toliko karakterističnih za primorske gradiće. Kao nadoknadu tom siromaštvu graditeljske raznolikosti, Lastovci uz rub sulara (terase) grade dimnjake različitih i bizarnih oblika. Upravo su ti fumari, svojim orijentalnim stilom i veličinom, predstavljali znak raspoznavanja imućnijeg ili viđenijeg domaćina i kad su im kuće naoko izgledale jednake.
Pri gradnji dimnjaka bilo im je važno i da dobro vuku, tj. da izvlače dim iz kuće. Stoga je u njihovoj izvedbi sadržano sve lokalno znanje o smjerovima vjetra – je je bilo osobito važno završetak dimnjaka postaviti tako da zapriječi vraćanje dima na ognjište.

To što je netko počeo graditi fumare nalik na minaret vjerojatno se zbilo ili slučajno, ili na temelju već viđenog sličnog dimnjaka, uz majstorov hir da bude originalan. Drugi su se poveli tim primjerom i u međusobnom nadmetanju nastojali podignuti što veći i neobičniji fumar.

Stariji Lastovci pričaju da su ponekad neki zavađeni susjedi znali međusobno komunicirati pomoću svojih fumara. Tako bi jedan na vrh fumara zazidao rogove, a onaj preko puta ljudsku figuru koja se ruga.

Mnogi ljudi gljive miješaju s biljkama. Međutim, one nemaju klorofile, sitne čestice pomoću kojih biljke pretvaraju sunčanu energiju u hranu – to je proces koji zovemo fotosinteza. Gljive možemo pronaći u svakom kutku svijeta i ima ih raznih veličina i oblika. Znanstvenici pretpostavljaju da ih ima više od pedeset tisuća vrsta.

Krumpir ili gljiva
Za razliku od svojih podanika koji se često kite žarkim bojama, kralj gljiva – tartuf je neupadljiv. Skriva se ispod zemlje i izgleda kao najobičniji krumpir. Ljudi ga jako cijene zbog njegova posebnog ukusa. Kako se ne vidi, tartuf, po njegovu jakom mirisu, može pronaći jedino posebno izdresiran pas. Neki u potragu za kraljem gljiva kreću i sa – svinjama! Zbog svojega izvrsnog njuha svinje su nepogrešive u pronalaženju te podzemne poslastice.

Ove tajanstvene gljive poznavali su još stari Egipćani, a obožavali su ih i rimski carevi. No, sve do 19. stoljeća vrlo se malo znalo o njihovu postanku i načinu života.
Tartufi žive na korijenju drveća i u posebnoj su vezi s drvetom. Od stabla uzimaju hranu, a za uzvrat drveću poklanjaju vodu i minerale. Takva zajednica u biljnom i životinjskom svijetu naziva se – simbioza. U Europi uspijeva oko 180 vrsta tartufa, jestivo je samo desetak vrsta, a najcjenjeniji i najrjeđi je – bijeli tartuf. Najviše ga ima u nekim područjima Italije, Francuske i Hrvatske.

Tartuf za Guinnessovu knjigu rekorda
U nas je najbogatije nalazište u središnjem dijelu Istre, a najviše ga ima u Motovunskoj šumi, nedaleko od mjesta Livade. Tu je i pronađen najveći bijeli tartuf na svijetu, težak 1,3 kilograma – koji je zbog toga upisan u Guinnessovu knjigu rekorda! Pronašao ga je, prije šest godina, Giancarlo Zigante sa svojom kujicom Dijanom.
Svake godine u Livadama se, u listopadu i studenome, obilježavaju »Dani tartufa«. Organiziraju se izložbe i prodaja kralja gljiva, a posebna atrakcija je divovska kajgana za koju se »polupa« više od dvije tisuće jaja i potroši nekoliko kilograma tartufa. Mljac, mljac…

Nikako ne smijete propustiti pogledati sjajne fotografije u časopisu na 28. stranici.

2500 godina stari izum
Zmaj ili »papirnati orao« kineski je izum star više od 2500 godina, koji je lijepo prihvaćen u cijelom svijetu . Japan ga je upoznao kao dio kineske kulture u 6. stoljeću, zatim također i jugoistočna Azija. Nizozemski su trgovci igrali važnu ulogu pri uvozu zmajeva u Europu. Marko Polo, koji je stigao u Kinu krajem 13. stoljeća, potanko je opisao puštanje zmajeva u Kini. U Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj i drugdje u Europi puštanje zmajeva postalo je omiljena zabava u 14. stoljeću.

Oblik i simbolika
Tradicionalne kineske papirnate zmajeve prema obliku dijelimo na: likove, predmete, pisane, cvjetne, ptice, biljke, i kukce. Mogu biti ukrašeni apstraktnim ili (i) figurativnim uzorcima. Na nekim zmajevima slike uprizoruju događaje iz povijesti, narodne pripovijetke ili uzorke koji prema starim vjerovanjima donose sreću.

Konstrukcija
Zmajeve razlikujemo i prema tipu konstrukcije. Dijele se na one sa sklopljivim okvirom tvrdih ili mekih krila. Na tip konstrukcije velik su utjecaj imale zemljopisne okolnosti. Kinu općenito dijelimo na sjeverni, kontinentalni i južni suptropski dio, koje dijeli rijeka Jangce. Južno od rijeke je vlažno, kišovito podneblje s ugodnim vjetrovima, zato se tamo najčešće koriste zmajevi mekih krila. Oblici i uzorci tih zmajeva vrlo vjerno prikazuju prirodu: vodene i kopnene ptice, kukce i druge životinje. Na sjeveru Kine je suho i vjetrovito podneblje, što je utjecalo na izradu papirnatih zmajeva tvrdih krila. Osobitost su »povezani papirnati zmajevi« u obliku stonoga ili čudovišta, koji mogu biti dugi do 10 metara i sastavljeni iz više stotina dijelova. Vrlo su privlačni i njih puštaju u zrak za vrijeme praznika, odnosno u posebnim prilikama, čak i na Trgu nebeskog mira u Pekingu. Njima mogu upravljati samo ekipe s više od deset ljudi.

Kinezi puštaju papirnate zmajeve najčešće za vrijeme sljedećih praznika:
· kineska nova godina (odnosno slavljenje proljeća),
· praznik svjetiljki (lampiona),
· praznik predaka (Qing Ming),
· praznik zmajevih čamaca (Duan Wu Jie): ovaj praznik još uvijek se slavi na jugu Kine (puštanje papirnatih zmajeva znači molitvu za blagoslov i zaštitu dobrog duha velikog pjesnika Qu Yuana),
· praznik mjeseca (Zhong Jie): ovaj jesenski praznik ponekad se u Kini slavi s većim oduševljenjem od kineske nove godine. Toga dana ljudi se penju na brežuljke, gdje se iskazuje poštovanje rascvjetanim krizantemama i puštaju papirnati zmajevi, čime se simbolizira »uzdizanje sve više« (približavanje Mjesecu). To je zapravo vrijeme, kada se Mjesec najviše približi zemlji. Mjesec su Kinezi štovali više nego Sunce jer se od davnina koristio za orijentaciju u vremenu i svi se tradicionalni praznici ravnaju prema mjesečevom kalendaru.

Natjecanja
U prošlosti su se mještani međusobno natjecali u puštanju papirnatih zmajeva. Neki su u zmajeve kriomice stavljali oštrice koje bi u letu prerezale uže protivničkoga zmaja. Pobijedio bi onaj, koji bi uspio prerezati najviše užadi protivničkih papirnatih zmajeva. Gledatelji su birali tri pobjednika, koji bi za nagradu dobili kravu, svinju i ovcu. I onome tko je izradio pobjedničkoga papirnatog zmaja bile su udijeljene različite počasti. Papirnatog zmaja, koji bi pobijedio, najbrižnije bi čuvali do sljedeće godine kada bi prvi poletio u nebo.

Vjetrove citre
Riječ fengzengh (vjetrove citre), koja i danas označava papirnatoga zmaja u Kini, vjerojatno se prvi puta pojavila u vrijeme dinastije Song (960–1279). Pisac Gao Cheng je jednoj knjizi zapisao, da »papirnatog orla tradicionalno nazivaju vjetrovim citrama«.

U razdoblju pete dinastije (907–960) netko je na hanskom dvoru pričvrstio na glavu zmaja bambusovu cjevčicu, koja je pri puštanju zmaja proizvodila zvuk sličan citrama. Tada su zmajeve nazvali „vjetrove citre«.

U časopisu ti otkrivamo sve korake koji su potrebni u izradi papirnatog zmaja. Potraži na 30. stranici. Pazi da ne odleti u visine prije vremena!

Možeš li i ti obojati papir tako da svjetluca poput krila kukaca ili unutrašnjosti kućice Petrovog uha? Naravno!

Za to ti ne trebaju bojice, već:
prozirni bezbojni lak za nokte
veliki duboki tanjur
voda
komadi tvrđeg papira veličine približno 12 x 12 centimetara, npr. šeleshamera ili kartona različitih boja (crne, bijele, plave, crvene)

Pare koje nastaju pri sušenju laka, štetne su za zdravlje, zato treba raditi uz otvoreni prozor.

Ulij do 1 prst vode u tanjur.
Na dnu tanjura potopi papir u boji prema izboru.
Na sredini papira izlij kapljicu laka.
Kapljica će se bljeskajući razliti po vodenoj površini. Oprezno podigni papir, tako
da sa njim uhvatiš i tanki sloj laka. Postupak ponovi s papirima različitih boja.
Kad se papir osuši, razgledaj boje koje su na njemu.

Na kojoj obojenoj podlozi pronalaziš boje kukca, a na kojoj boje kućice Petrovog uha?

I tamna krila kukca i svjetleća unutrašnjost kućice Petrovog uha prekrivene su vrlo tankim prozirnim slojem. Vrlo tanki prozirni sloj lako odbija svjetlost u bojama, koje su vrlo slične duginim bojama. Zovemo ih metalne boje, a stručnjaci ih nazivaju strukturnim bojama.

Zanimljivosti o takvim bojama možeš potražiti na internetu! Ali, prije toga, provjeri kako to izgleda u časopisu na 34. stranici, jer nismo ti sve otkrili…

Sue May, iz Yachatsa, iz savezne države Oregon, saznala je koliko može biti važno razumjeti svojega psa. Svakoga dana šetala je sa svojom kujom, zlatnim retriverom Zoe, istim putem kroz susjedstvo do staze u planinama.

Jednoga dana Zoe je krenula u šetnju visoko uzdignuta repa, njuškajući naokolo. No kada su stigle do staze, Zoe se zaustavila i odbijala se pomaknuti s mjesta. May je molila. Zoe joj se ispriječila na putu. May je naredila. Zoe je spustila rep, pokunjeno se pomaknula nekoliko koraka i stala. May je na kraju odlučila nastaviti, ostavljajući Zoe kod kuće.
Šećući sama stazom, May se pitala što se događa sa Zoe. Odgovor je saznala za nekoliko sekunda. Na stazi je bio crni medvjed, težak 115 kilograma. May se povukla prije nego ju je primijetio, hitajući kući, svojem pametnom i opreznom psu.

IGRAJ SE SA MNOM.
Spuštanjem prednjeg dijela tijela dok stražnji dio ostaje u zraku, ovo malo štene kao da se klanja, pozivajući te na igru. Ušiju naćuljenih prema naprijed, gledajući ravno u oči potencijalnog suigrača, njegov rep s uzbuđenjem maše zrakom dok čeka tvoj odgovor. Ako ne odgovoriš odmah, zaigrano će se štene možda vrtjeti, ponovno klanjati, dirati te šapicama ili ti donijeti igračku.

ŠTO JE TO? BAŠ SAM ZNATIŽELJAN.
Nagnuta glava, uši naćuljene prema naprijed, usne povučene prema natrag i gore – kao da se smijulji – te opušteno tijelo odaju znatiželju ovog šteneta.

NATRAG
Uši strše prema van. Usta su malo iskrivljena, glava lagano spuštena i on prodorno gleda točno u ono što ga smeta. Tijelo mu je ukočeno, a iz grla se čuje duboko režanje.

JAKOOO SAM SRETAN I UZBUĐEN!
Sretno lice psa sve ti govori – gleda ravno u tebe i uši su mu opuštene. Usta su otvorena, a usnice povučene natrag i gore, pa izgleda kao da se smijulji. Tijelo mu je opušteno, glava podignuta, prsa prema van. Taj opušteni pas očekuje trčanje za loptom ili neku drugu igru.

Dešifriranje mačjeg govora – Što ti tvoja mačka pokušava reći?

Niki je bilo pravi plašljivac. Kad bi netko pokucao na vrata, ovaj crno-bijeli domaći mačak odmah bi se sakrio pod krevet. No, jedna je stvar sigurna. Volio je svoju vlasnicu Cathy Hughes iz Falls Churcha, iz savezne države Virginije.

Jednog jutra Cathy je rano probudilo sablasno jaukanje. Pronašla je Nikija u dnevnom boravku. Spuštenih ušiju, mlateći repom naprijed-natrag, Niki je zavijao i zurio u nešto. Cathy je pratila njegov pogled do ulaznih vrata. Na njezino zaprepaštenje, vrata su bila odškrinuta. Samo zahvaljujući sigurnosnom lancu nisu bila širom otvorena. Jurnuvši pokraj Nikija, Cathy je zalupila vratima. Tada je začula korake potencijalnog provalnika u bijegu. Inače plašljivi Niki pokazao je da je hrabar kao lav, upozorivši Cathy da je u opasnosti.

SPREMAN SAM NAPASTI.
Cijelim tijelom mačak te upozorava da će napasti. Okrenut je licem prema tebi, prodorno gleda u tvoje oči. Zjenice su mu sužene, uši uzdignute i strše prema van, usta su otvorena i reži, a repom šiba s jedne na drugu stranu. Ako odlučiš ne shvatiti ovo upozorenje ozbiljno, mačak je u čučnju, spreman da se baci u akciju.

TI SI MOJ.
Kada se očeše o tebe, mačka te označava kao svoje vlasništvo. Trljanjem mirisnih žlijezda na glavi, ramenima i repu, njezino vlasništvo postaješ ti, trosjed, čak i pas. Također, ako ti se vrti oko noge, stoji na stražnjim nogama, trlja glavu o tebe i prede, obavještava te da je gladna.

VRLO SAM SMIRENA.
Uši napola naćuljene, oči stisnute (znak povjerenja) i napola zatvorene: pažljivo poslušaj i čut ćeš kako ova opuštena maca prede.

JAKOOO SAM SRETAN I BAŠ MI JE UGODNO!
Gotovo možeš čuti kako mačak fino prede. Toliko je zadovoljan da su mu čak i brkovi opušteni. Taj sretni mačak mogao bi čak početi masirati prednje šapice o vlasnikova prsa, što ga podsjeća kako se ugodno i sigurno osjećao kao mačić priljubljen uz mamu.

Pomoću slikovitog vodiča u časopisu na stranici 24 saznaj što tvoj pas ili mačka govori! Vrlo je zabavno, provjeri!