Od rta Savudrije u Istri, sve do Privlake na krajnjem jugu Hrvatske, pomorce i ribare čuva 65 noćnih očiju. Riječ je o svjetionicima ili, kako ih zovu na Jadranu, lanternama. I najiskusniji kapetani brodova i svi drugi kojima je more sastavni dio života s poštovanjem prolaze kraj tih “kamenih svjetala”.

Jer romantičan bljesak lanterne, koji u pravilnim razmacima upotpunjuje zvjezdani svod, spasio je mnoge brodove od nasukavanja i spasio tisuće ljudskih života. Jadranski svjetionici osobito su važni zbog prirodnih obilježja hrvatske obale jer na njezinih se gotovo 6000 kilometara duljine smjestilo čak 1185 otoka, otočića i hridi. U tom je prirodnom labirintu svjetlost lanterne najpouzdaniji znak za sigurnu plovidbu. Zbog toga se hrvatski svjetionici s razlogom nazivaju čuvarima brodske duše i nepresušnom riznicom pomorskih tajna koje se u ovim kamenim zdanjima skupljaju i skrivaju već gotovo dva stoljeća.

Svjetionik izgrađen zbog ljubavi
Nastanak svjetionika na Jadranu, barem prema legendi, potvrđuje izreku kako ljubav pokreće svijet. Legenda je vezana uz grofa Metternicha, političara carske Austrije iz 19. stoljeća, koji se na jednom plesu zaljubio u crnokosu djevojku iz Hrvatske. U želji da osigura mjesto za njihove tajne sastanke, grof je uspio uvjeriti bečki dvor da izdvoji novac za gradnju prvog svjetioničkog objekta na najsjevernijoj točki hrvatske obale, rtu Savudriji u Istri. Tako je počela gradnja najstarijega jadranskog svjetionika koji je dovršen 1818. godine.

Iako lijepa Hrvatica nije doživjela dovršetak gradnje, bivša je Austro-Ugarska (u sklopu koje se Hrvatska tada nalazila) tijekom 19. stoljeća izgradila još šezdesetak lanterna na našem dijelu mediteranske obale. Dakako, razlog za njihovu gradnju bila je potreba da se brodovi, ribarske barke i druga plovila upozore na plićake i oštre hridi koje izazivaju mornarsku sreću pod okriljem noći ili magle.

Kakav je život svjetioničara, kako djeca žive na lanternama i koje svjetionike možeš posjetiti na Jadranu, samo su neka od pitanja na koja donosimo odgovor u lipanjskom broju časopisa NG Junior.

Dupini superjunaci uvjerili su četvero sretnika da oni – ta morska stvorenja, mogu biti najbolja zaštita u moru. Novozelandski spašavatelj Rob Howes, njegova kći Nicky i dvije prijateljice plivali su u oceanu. Iznenada je plivače okružila obitelj dobrih dupina. “Dupini su se razljutili”, rekao je Howes. Repovima su udarali po vodi. Tada je Howes uočio veliku nevolju samo 1,8 metara dalje – tri metra dugog psa ljudoždera.

Kako su bili predaleko od obale da plivajući pobjegnu grabežljivcu ako napadne, Howes je strahovao za živote djevojaka i vlastiti život. Zahvalan, shvatio je da ih dupini svojim ponašanjem štite. Skupina je ostala uz plivače 40 minuta, sve dok nije bilo sigurno da je opasnost prošla te da plivači mogu stići do obale. Neki kažu da su dupini izrazito inteligentni. Drugi smatraju da te toplokrvne životinje nisu pametnije od pasa ili mačaka. Teško je mjeriti inteligenciju dupina jer oni se svojim velikim mozgovima služe na sasvim drugačiji način nego ljudi. Neki od načina na koje pokazuju svoju inteligenciju su brzo učenje trikova te uporaba zvuka i jezika tijela kako bi “pričali” jedni s drugima. Također se zajedno igraju, što čine samo pametne životinje. Howes očito misli da su dupini super. Slijedi deset razloga zbog kojih tako misle i drugi ljudi.

Dupini stopiraju
Gledajući zaigrane dupine kako drže korak s brzim čamcima, kako zaranjaju i iskaču uz prednji dio čamca, ili pramac, pomislio bi da ove morske životinje moraju biti iznimno brzi plivači. Tihooceanski bjeloboki dupini mogu plivati brzinom od oko 30 kilometara na sat. Većina čamaca s kojima se dupini igraju plove mnogo brže. Kako ih uspijevaju pratiti? Probijajući se kroz vodu, čamac stvara pramčani val. Dupini daskaju na tom valu uz pramac, mudro se služeći prijevozom pri brzinama koje sami ne bi mogli postići.

Omamljujući zvukovi
Kao i većina šišmiša, dupini se služe zvukom kako bi “vidjeli”. Služe se eholokacijom – proizvode zvuk i slušaju kako se odbija od predmeta – te tako nalaze hranu i kreću se izbjegavajući sudare. Dok love hranu pod vodom, neki dupini također proizvode vrlo glasne pucketave zvukove koji mogu omamiti sve male ribe ili lignje unutar dosega. Dupini tada proždiru zvukom ošamućen plijen.

Osam preostalih karakteristika dupina pronađi u lipanjskom broju NG Juniora.

Skupina golemih morskih kornjača polako klizi pokraj mene dok ronim duž izbrazdanog podvodnog grebena. Odjednom, jedan mi ronilac prepriječi put. Zatim još jedan. “Hej ti!” pomislim. “Pazi kuda ideš!” Zatim shvatim: To nisu ronioci, nego morski lavovi!

Naglim kretnjama ta stvorenja otpuhuju mjehuriće prema meni i još jedanaestero djece s kojima sam na odmoru. Morski lavovi okrznu nas po leđima i otplivaju dalje – da bi se trenutak poslije došli još malo. Zovem se Melina Gerosa Bellows i radim kao glavna urednica američkog časopisa National Geographic Kids. Bila sam na čudesnom putovanju na Galapaškom otočju, skupini otoka smještenih oko ekvatora, u blizini Ekvadora u Južnoj Americi. Moj hotel je bila jahta po imenu Eclipse, s bazenom i svim mogućim slasticama. Međutim, brod nije bio ništa u usporedbi sa životinjama s kojima sam se tamo susrela.

Zoološki vrt bez kaveza
Ljudima nije dopušteno živjeti na većini otoka otočja Galapagos. Zapravo, ovo čarobno mjesto možeš doživjeti jedino uz pomoć panga, malih motornih čamaca koji te mogu prevesti od tvojega plutajućeg hotela do svih otoka. Budući da nema ljudi koji bi ih ugrožavali, životinje su vrlo pitome. “Životinje s Galapagosa ne poznaju ljude dovoljno da bi ih se bojale”, kaže naš vodič, Klaus Fielsch.
Djeca i ja doživjeli smo to neposredno…

Tajne jednoga od najboljih svjetskih fotografa divljih životinja. Ja idem tamo gdje su divlje životinje – jer je moj posao fotografirati ih. Provodim tjedne, ili čak mjesece, pokušavajući im se približiti: putujem tamo gdje žive, proučavam njihove navike i ostajem u blizini dovoljno dugo da se naviknu na moju prisutnost.

Ponekad sam se previše približio, primjerice kada me napala skupina znatiželjnih, pitomih prstenastorepih lemura. Budući da volim životinje, bilo je fantastično. No, bilo je nemoguće lemure fotografirati. Prići preblizu divljim životinjama – može biti i opasno. Za dobre fotografije divljih životinja moraš naučiti razmišljati kao životinja i postići da zaborave da si drukčiji od njih. Kada uspiješ biti životinja, to će ti stvorenje otkriti svoj tajni život.

Zaigran skok
Gledajući dva bengalska tigra u utočištu u Indiji, kod jednoga sam primijetio malu promjenu: naćulio je uši i počeo trzati repom. Svatko tko ima kućnu mačku prepoznaje takvo ponašanje kao znak da će se nešto dogoditi. Napokon, tigrovi su velike mačke. Čim sam zaustavio automobil između dva tigra, onaj živahni je brzinom munje skočio na drugoga i nastavili su se zaigrano boriti. Imao sam samo toliko vremena da snimim jednu dobru fotografiju.

O opasnim iskustvima fotografa Fransa Lantinga možeš čitati u novom broju NG Juniora.

Časopis National Geographic Junior raspisuje natječaj za mlade istraživače i pustolove...

Tko može sudjelovati?
Na natječaj se mogu prijaviti samo osnovnoškolci. Svaki autor može poslati do tri fotografije formata 13x18 cm (može i 20 x30 cm). U natječaju mogu sudjelovati i autori digitalnih fotografija, a te fotografije moraju poslati na CD-u. Digitalne fotografije moraju biti snimljene fotoaparatom s rezolucijom bar tri milijuna slikovnih točkica. Gornja granica rezolucije nije ograničena. Fotografije će pregledati, ocijeniti i izabrati posebna stručna komisija koja će najboljima dodijeliti vrijedne nagrade. U drugoj polovici rujna pripremit ćemo i svečanu dodjelu nagrada i fotografsku izložbu nagrađenih radova. Rezultate natječaja objavit ćemo u listopadskom broju časopisa National Geographic Junior i na mrežnim stranicama časopisa.

Slanje fotografija
Fotografije pošaljite najkasnije do 31. kolovoza 2006., na adresu:
National Geographic Junior, Domagojeva 15, 10 000 Zagreb
s naznakom: NATJEČAJ ZA NAJFOTOGRAFIJU
Fotografije, odnosno CD-i, moraju sadržavati sljedeće podatke:

- naslov fotografije
- izabranu temu (školski praznici ili prijateljstva)
- ime i prezime autora
- adresu
- telefonski broj
- godinu rođenja
- školu koju pohađa

Obavezno priložiti izjavu roditelja, skrbnika ili mentora da je fotografija djelo osnovnoškolca.

Trkačem autu i superzvijezdi Munjevitom Juriću važna je samo pobjeda u novom animiranom filmu Auti. Ali kada mlada zvijezda zaglavi u malenom Kubla Bistri – vjerojatno jedinom mjestu na Zemlji u kojemu nitko nikada nije čuo za njega – sazna da u životu ima važnijih stvari od osvajanja trofeja.

NG Junior vozi te iza kulisa, kako bi saznao što pokreće sve te aute.

SKRIVENI AUTI
U ovom animiranom filmu stvarni auti nisu bili inspiracija samo za likove! Cvijeće je izrađeno od stražnjih svjetala i dijelova karoserije starinskih automobila. Tragovi zrakoplova na nebu su tragovi guma. Stropni ventilatori na prometnom sudu su ventilatori automobilskih motora, a čak i bube izgledaju poput Volkswagenovih Buba.

Više o stvarnim autima po kojem su napravljeni likovi, kao i samom filmu, možeš čitati na stranicama rujanskog NG Juniora.

Vežeš li kada ujutro cipele? Veže li tvoj otac, prije nego ide na posao, ponekad kravatu? Je li mama vezala božićni dar ukrasnom trakom i mašnom? Vjerojatno su tvoji odgovori potvrdni. Svakodnevno, a da nismo ni svjesni, upotrebljavamo različite čvorove. Ako si bar malo pustolov i rado ideš u prirodu, sigurno uvijek sa sobom nosiš uže. No ono ti nije od velike koristi ako nisi spretan u vezanju. Zato predstavljamo neke osnovne čvorove koji su korisni za život u prirodi.

Poznate su nam različite vrste užadi. Ugrubo je možemo podijeliti na ravnu i pletenu. Prva je vrsta načinjena većinom od prirodnih materijala, kao što su konoplja i lan. Koristimo je za vezanje i učvršćivanje, ali previše je kruta i ne da se oblikovati. Pletena užad najčešće je izrađena od umjetnih vlakana i mnogo je elastičnija. Zato je za osiguranje rabe alpinisti i penjači. Ako penjač padne, užad se pri napinjanju rastegne, pa je manja mogućnost da će se potrgati.

Različite vrste čvorova upotrebljavamo za različite namjene. Neke od njih susrećemo svakog dana, primjerice pri vezanju cipela, posebnim čvorovima služimo se u jedrenju, ribolovu, planinarenju i drugdje.

Ambulantni čvor
Kao što već samo ime govori, taj se čvor rabi za prvu pomoć, za vezanje trokutastih rubaca ili zavoja. Čvor je plosnat i zato ne pritišće. Koristi se i za učvršćivanje poveza, što ćemo vidjeti u jednom od sljedećih brojeva Juniora. Čvor je na izgled lijep, iako je napravljen od debele užadi. Možemo ga nositi i kao ukras.

Kaubojski čvor
Kaubojski čvor je vrlo koristan za učvršćivanje užeta na drvenu palicu, granu ili na drugo uže. Kauboji su njime na ograde privezivali svoje konje, po čemu je čvor i dobio ime.

Više o vrstama čvorova saznaj na stranicama lipanjskog NG Juniora.

Je li san postao java – ili bi se životinje iz novog animiranog filma Preko ograde trebale vratiti u krevet? Kad su se probudile iz zimskog sna, pola njihove šume zamijenile su kuće!

Naravno, životinje sad mogu jesti sav čips, pizze i slatkiše kojih se dočepaju svojim šapama. No, je li uistinu dobro dijeliti prostor s predgrađem? Dok traže odgovor na to pitanje, životinje će se sjetiti nekih mudrih načina da se domognu hrane. NG Junior je bio iza kulisa, kako bi odgovorio na pitanje: Bi li prave životinje izvodile slične štosove?
Otkrij ovdje!

Maskirani sisavac
Rakun Jura Kolovođa životinjski je James Bond. “Služi se malenim ribičkim štapom da bi se uspeo uz strmu stijenu”, kaže redatelj Tim Johnson. “Pomoću mobitela provodi fotografski nadzor.” Za prave se rakune također smatra da su pametni i nestašni, no ta reputacija ima veze s njihovim prstima koliko i s njihovom pameću. Dugi, tanki prsti rakuna mogu se gibati gotovo kao ljudski, zahvaljujući čemu mogu hvatati hranu, otvarati poklopce kanta za smeće i posuda za hlađenje. Možda postoji razlog zbog kojega rakuni preko očiju imaju “masku” poput bandita!

O snimanju filma Preko ograde i ostalim likovima više saznaj u lipanjskom broju NG Juniora.