Neke životinje izgledaju vrlo neobično. Ova čudnovata stvorenja imaju mnoge uvrnute prilagodbe.

U divljini preživljavanje ovisi o prilagodbama. No što je to prilagodba? To je sposobnost uklapanja u okolinu koja omogućuje životinji da preživi. Veliki kljunovi, plave noge, dugi jezici i žive boje, sve su to prilagodbe. Kao i trčanje, skakanje i letenje. Većina prilagodbi izgleda prilično normalno. Druge su čudne. Neke su jednostavno šašave. Bilo da su obične ili neobične, životinje jednostavno ne bi mogle živjeti bez njih. Sada ćemo upoznati neka od najšašavijih svjetskih čuda.

Korisne glave
Započet ćemo s jednom od najrjeđih životinja na svijetu. To je pilasti premosnik, gmaz koji živi samo na malim otocima Novog Zelanda.
Premosnik izgleda kao gušter, ali on to nije. Gušteri imaju uši, a on ih nema. Gušteri vole toplinu, a on je ne voli. Gušteri izlaze na dnevnu svjetlost, a on ne izlazi. Ovo stvorenje ima jedno čudno obilježje – treće oko. To se maleno oko nalazi navrh glave. Dok je životinja mlada, oko se nalazi ispod sloja kože. Kako gmaz raste, oko prekrivaju ljuske. Na koji način prenosnik koristi treće oko? Nitko ne može reći sa sigurnošću. Treće oko možda pomaže ovoj neobičnoj životinji da vidi u mraku. No možda pomaže premosniku da razazna doba dana ili godišnja doba.
Još jedna životinja s neobičnom prilagodbom na glavi je kljunorožac, ptica neobičnog izgleda, koja živi u Aziji i Africi.
Kljunorožac izgleda kao da na glavi nosi kacigu. Taj je dio izgrađen od materijala koji se zove keratin, od kojeg se sastoje i tvoji nokti.
Kaciga ovoj ptici možda pomaže podupirati dugi, zakrivljeni kljun koji kljunorožac koristi kako bi dosegnuo smokve i ostalo slasno voće. Također se hrani kukcima, gušterima, zmijama i drugim životinjama.
Druga je teorija da kaciga kljunorošcu pomaže u stvaranju zvukova jer praznina unutar kacige omogućuje ptičjem zovu da bude glasniji. Zapravo, neke se kljunorošce može čuti s udaljenosti od dva kilometra.

Više o neobičnim stvorenjima čitaj na stranicama NG Juniora iz veljače.

Ima dva šiljasta zuba, bijelo lice, velike crne podočnjake i dugačak crni plašt. Pogađaš, riječ je o vampiru – najstrašnijem noćnom biću. Najpoznatiji vampir je, svakako, grof Drakula, ali ova bića en dolaze samo iz Transilvanije. Danas znamo da je Lijepom našom hodao i hrvatski vampir – Jure Grando.

Prije 300 godina, u vrijeme kada je u Sjevernoj Americi osnovan Novi Amsterdam, danas poznat kao grad New York, i dok su naši prostori bili pod vlašću Habsburške Monarhije, u malom mjestu Kringa, nedaleko od Pule u Istri, prvi put u Europi zabilježena je pojava vampira. Stanovnici Kringe tvrde da su beživotno tijelo svoga sumještanina Jure Granda pokopali i s njim se oprostili zauvijek. No, to su samo mislili. Ubrzo su započele priče. Grandina udovica počela se žaliti da je suprug posjećuje i zastrašuje, a sumještani su govorili da im noću kuca na vrata. Tim je kucanjem Jure Grando navještao smrt po selu.

Prvi vampirski trag
Legenda kaže da je slučaj vampira Granda riješen 16 godina nakon njegove smrti, i to na način svojstven filmovima strave: iskopali su ga iz groba, zabili mu glogov kolac u srce i odrezali glavu. O toj je zgodi slovenski putopisac Janez Vajkard Valvasor u djelu Slava vojvodine Kranjske iz 1689. godine, napisao priču za koju se poslije ustanovilo da je prvi zapis imena i prezimena protagonista vampira u Europi. Književnik Boris Perić smatra da je moguće da je priča o Juri Grandu nadahnula britanskog pisca Brama Stokera da napiše roman Drakula. Naime, Stoker je, tijekom svojega istraživanja za roman, možda naišao na opis zgode o Juri Grandi u nizu njemačkih časopisa koji su tu pripovjetku prepisali od Valvasora.

Sve o Juri Grandu, vampirima i životinjama koje imaju vampirske navike čitaj u NG Junioru iz veljače.

Danas sam nastavnik u amričkoj saveznoj državi Virginiji. No rođen sam u Africi, kao ratnik Masai.

Moj narod govori jezikom maa i zato se zovemo Masai. Narod Masai čine brojne različite skupine koje žive u istočnoafričkoj zemlji Keniji. Mi smo nomadi i stalno se selimo. Živimo tamo gdje je najbolje za našu stoku, gdje ima plodnih travnjaka i vode. Govedo obilježava naš način života. Krave anm daju mlijeko i krv, a ponekad i meso koje jedemo te kožu kojom se odijevamo. One su naše blago. Mi nemamo novac, ali imamo krave.
Neki kažu da je naše društvo primitivno, no ja smatram da je to najbolji i najpošteniji sustav. Nitko nije gladan, brinemo se jedni za druge, pazimo jedni na druge. Kada djeca učine nešto pogrešno, može ih ispraviti bilo koja odrasla osoba, a to znači da smo svi jednaki.

Čovjek koji štipa
Gotovo u svakom selu postoji osoba zadužena za disciplinu, a nazivamo ga čovjek koji štipa. Štipanjem kažnjava neposlušnu djecu. Štipa po nozi vrlo snažno i vjerujte mi kad vam kažem: kad vas jednom uštipne, to se ne zaboravlja.
Čovjek koji štipa nije me često kažnjavao jer nisam monogo vremena provodio u svom selu. Kenijski zakon zahtjeva da svaka nomadska obitelj pošalje jedno dijete u školu, tako da sam većinu vremena živio u Internatu.
U školi smo učili isto što uče djeca u školama diljem svijeta ― čitanje, pisanje i matematiku. U početku nismo imali papire ni olovke, pa smo učili pišući štapićima po zemljanom podu škole.

Kako se autor priče našao licem u lice s lavom i što se pri tom dogodilo, čitaj na stranicama NG Juniora iz veljače.

Što ti prvo padne na pamet kad čuješ riječ kemija? Možda neki znanstveni laboratorij s mnogo neobičnog pribora i puno ljudi u bijelim kutama? Možda se sjetiš školskog predmeta tog imena koji te za nekoliko godina očekuje? Možda ti ta riječ zvuči daleko, nepoznato i nimalo privlačno? A znaš li da kemija može biti zabavna i čarobna?

Atom po atom
Kemija je znanost koja proučava osobine, sastav, ustroj i pretvorbu tvari? Zvuči nejasno? Okreni se oko sebe ― sve što vidiš sstoji se od sitnih čestica koje se nazivaju atomi. Oni su toliko sitni da ih golim okom ne možeš vidjeti. Zamisli to ovako: atomi su otprilike toliko manji od nas koliko smo mi manji od Sunca. Oni ne miruju, već se vežu s drugim stomima i tako nastaju molekule. Molekule emijskim reakcijama daju nove molekule ― spojeve. Oni čine milijune i milijune tvari. I tako nastaje cijeli svijet oko tebe.

Kemija i alkemija
Tebi to možda danas ne izgleda tako, ali otkriće vatre bilo je revolucionarno. Tada počinje ni povijest kemije. Tijekom dugog razdoblja kemija je bila povezana s alkemijom. Alkemija nije znanost, već mješavina magije i filozofije. U njezinoj osnovi jest mišljenje kako je moguće načiniti kamen mudraca pomoću kojega bi se obične kovine (na primjer željezo) pretvorile u zlato te bi se mogao spraviti eliksir života i vječne mladosti. Do konačnog odvajanja znanstvene kemije i neznanstvene alkemije došlo je u 17. stoljeću.

Sve o čarolijama kemije čitaj na stranicama NG Juniora iz veljače.

“Petra je najdivnije mjesto na svijetu”, napisao je Thomas Edward Lawrence, poznatiji kao Lawrence od Arabije, u svojem djelu Sedam stupova mudrosti iz 1922. godine. Taj “grad u stijeni” nalazi se u današnjoj bliskoistočnoj državi Jordan.

1.Izgubljeni grad
Drugi naziv za Petru jest Izgubljeni grad. I to s razlogom. Gotovo 300 godina nitko, osim rijetkih beduina, nije znao gdje se grad nalazi. Godine 1912. europski istraživač Johann Ludwig Burckhardt prerušio se u hodočasnika, uspio “nadmudriti” beduine i pronašao Petru. Legenda je tako postala stvarnost.

2. Nabatejci
Petru je sagradio narod zvan Nabatejci, otprilike u 5. stoljeću prije Krista. Grad je poseban jer su gotovo sve građevine uklesane u čvrste stijene. Zato je do danas dobro očuvan.

Još pet fora činjenica o Petri pronađi na stranicama NG Juniora iz veljače.

Dragi Junioru,
Istraži prekrasnu Osječko-baranjsku županiju. Kreni u uzbudljivu pustolovinu s Ramonom Sajler, učenicom 3. a razreda OŠ Franje Krežme iz Osijeka.

11. Povijest, kultura, arheologija i etnografija Karlovca i Karlovačke županije mogu se razgledati na jednom mjestu – u Gradskom muzeju Karlovac.

12. I Ogulin ima more. Zapravo, riječ je o jezeru s nazivom Sabljaci koje stanovnici Ogulina zovu svojim morem. Ljeti se tu održavaju “jezerske igre” – koje obuhvaćaju veslanje, jedrenje, plivanje, ronjenje i druge sportove.

13. Jelov Klanac naziv je sela koje se ponosi posebnom kućom – potpuno izgrađenom od drva i prema najvišim ekološkim standardima. Posjetitelji „Jele“ – kako se kuća naziva – ističu ljepotu prirode, mir i čisti zrak kao najljepše stvari ove posebne kuće.

14. Već više od 30 godina u siječnju se u Karlovcu održava ZILIK – Zimska likovna kolonija. Organizator je Dom za djecu “Vladimir Nazor”, a u koloniji poznati umjestnici rade s djecom. U tih nekoliko dana nastaju sjajna likovna djela.

15. Karlovačka je županija bogata raznim izletištima. Između ostalih ističe se i izletište Ribnik koje posebno privlači zaljubljenike u zabavnu igru paitball.

16. Grad Ozalj sigurno ćeš spominjati učeći povijest. Nastao je u 13. stoljeću, ali najsjajnije je dane doživio u 17. stoljeću, kada u njemu stoluje ban Petar Zrinski – čineći ga time neslužbenom hrvatskom prijestolnicom.

17. Znaš li koji se nacionalni park nalazi u Karlovačkoj županiji? Nacionalni park Plitvička jezera sjevernim se dijelom smjestio baš u ovoj županiji.

18. Samo tri županije u Hrvatskoj mogu se pohvaliti bijelim i samarskim stijenama, a Karlovačka je jedna od njih. Te stijene imaju veličanstvene oblike i privlače veliku pozornost. Nalaze se na Velikoj kapeli.

19. Svi oni koje zanima speleologija trebali bi posjetiti Baraćeve špilje koje se nalaze u blizini mjesta Rakovica. Nazivi špilja su jednostavni – Gornja, Donja i Treća Baraćeva špilja. Otvorene su za posjet tijekom ljetnih mjeseci.

20. Ivanjski krijes naziv je posebnog događaja koji obilježava početak ljeta. Upravo 23. lipnja pale se veliki krijesovi na obalama Kupe. Sve je to popraćeno brojnim zabavnim sadržajima čime je zajamčena dobra zabava.

21. Ako voliš bajke, Ogulin je grad za tebe. Naime, tamo se održava Ogulinski festival bajka. Na njemu se okuplja velik broj umjetnika i umjetničkih organizacija koje daju svoj prinos bajkovitom svijetu.

22. Želiš li s jednog mjesta vidjeti cijeli Karlovac, stari je grad Dubovac pravo mjesto za to. Danas je to ugostiteljski objekt, ali izgrađen je za potpuno drukčije namjene – za obranu od Turaka.

23. U blizini Duge Rese, na rijeci Mrežnici smjestio se najduži drveni most kojim se još prometuje. Most je dug čak 220 metara.

24. Na lijevoj obali rijeke Korane nalazi se lijepi Vranićev perivoj. Od 1970. zaštićen je kao spomenik parkovne arhitekture. Otvoren je 1896. godine, a prvih je godina bio manji botanički vrt. Danas je poznato šetalište Karlovčana.

25. Ako redovito čitaš Junior, poznato ti je da su braća Mirko i Stjepan Seljan upravo iz Karlovca. Prisjeti se tih velikih pustolova čitajući siječanjski NG Junior.

Deset glavnih fora činjenica o Karlovačkoj županiji pronađi u NG Junioru iz veljače.